Kad bi o tome odlučivala javnost, male su šanse da uspije sindikalna kampanja za zabranu rada prodavaonica nedjeljom i blagdanima. Građani se velikom većinom izjašnjavaju za rad nedjeljom, a tek 30 posto ispitanika iz Večernjakove ankete ima razumijevanje za muke zaposlenih u trgovini, koji za nevelik novac rade i svetkom i petkom. Odbiju li oni to učiniti, na njihovo radno mjesto čekaju tisuće drugih nezaposlenih.
No, građani su ipak dosljedniji od hrvatskih poslodavaca, odgovaraju im otvorena vrata prodavaonica nedjeljom, naviknuli su na takvu uslugu, ali svjesni su da taj rad ima svoju cijenu i da mora biti skuplji od rada koji se obavi tijekom tjedna. Da se kupce pita, trgovci bi nedjeljom trebali raditi barem za 50 posto veću dnevnicu, ako već ne mogu dobiti dvostruku.
U praksi se, međutim, prekovremeni sati i rad vikendom rijetko dodatno plaćaju, poneki tek za taj rad nude slobodne dane. Kada bi trgovci doista poštovali propise i plaćali prekovremene sate prema cjeniku dogovorenom sa sindikatima, malo bi se kome isplatilo raditi vikendom i čekati da im u dućan svrate zaboravni kupci.
Uostalom, osim trgovaca, niz je drugih djelatnosti i profesija koje moraju raditi vikendom, noću i blagdanom, i oni to prihvaćaju kao lošiju stranu posla za koji su se opredijelili te ne traže nikakve zabrane. No, osim u trgovini, koja se proteklih desetak godina anarhično širila i razvijala, drugdje su ipak postavljena jasnija pravila igre: liječnik koji dežura u bolnici zna da će mu to biti plaćeno, jednako kao i policajac, vatrogasac, vozač gradskog prijevoza. On također zna da će mu, ako radi jedan, sljedeći vikend biti slobodan, da nitko od njega ne očekuje da ugrozi zdravlje i privatni život za skromnu plaću. No, to su ipak službe s određenom tradicijom i državom ili gradovima kao vlasnicima iza sebe, koji ne mogu kršiti propise kao što to, zasad bez sankcija, čini gotovo cijela djelatnost trgovine, ali ni poslodavci u drugim područjima nisu na to imuni.
Petodnevni radni tjedan i zakonski minimum od 40 sati tjednog rada trebali bi biti granica iznad koje strše tek rijetki, i uz strogu kontrolu inspekcijskih službi. Značajan dio zaposlenih o takvom radnom vremenu može samo sanjati, kao i to da će im prekovremeni rad biti propisno plaćen.
Lj. Gatarić