U mračnoj i hladnoj prostoriji uza svijeću zadaću piše osmogodišnja Ana Marija Lešković. Živi u jednosobnoj kućici s ocem Danijelom i 74-godišnjom bakom Dragicom u Ciglenici pokraj Kutine. Struju su im isključili prije tri mjeseca zbog duga od 1200 kuna, što obitelj nema čime pokriti. Nemaju ni za hranu pa računi moraju pričekati. Vodu još imaju, no bojler radi na struju pa je ledena. Zagrijavaju samo jednu prostoriju u kojoj spavaju baka i djevojčica, a kuhinju, u kojoj na kauču spava otac, zbog vlage i prokišnjavanja krova nemoguće je zagrijati.
Djeca vidjela ubojstvo
Obitelj živi s nešto više od 2000 kuna mjesečno Danijelove mirovine i dječjeg doplatka, što im ne može pokriti ni osnovne potrebe. Iako su uvijek živjeli skromno, prava tragedija počela je prije tri godine. Tada je u Ozlju, za posjeta punici, Danijelovu suprugu Ivanu i njenu majku Ankicu pred očima njihovo troje malodobne djece, Ivana, Mihaele i Ana Marije, ubio Ankičin muž Mirko Mihičinec.
Nakon ubojstva supruge Danijel je psihički obolio, a Ivan i Mihaela, nakon što više on njima nije mogao vladati, smješteni su u domove za djecu u Sisku i Osijeku. Razdvojenost ih boli više od katastrofalnih uvjeta u kojima žive.
– Ivan je, kad mu je bilo deset godina, upao u loše društvo, počeo je piti i baviti se kriminalom. Mihaela je bila pod utjecajem starije djevojke koja joj se pravila prijateljicom, no pokušavala ju je uvući u prostituciju – prisjeća se otac. Srećom, Danijel je na vrijeme reagirao te su djeca sada dobro. Čak bi se mogla vratiti kući, no otac ih nema čime nahraniti, a u domovima barem imaju odjeće i topli krov. Malenu Ana Mariju Centar za socijalnu skrb nije htio izdvajati iz obitelji jer je jako vezana uz baku i tatu te bi razdvajanje loše utjecalo na nju. Noću još sanja i doziva mamu.
– Jadno dijete, od prvog je dana bolesna. Rođena je dva mjeseca prerano, imala je krvarenje u mozgu, rupicu u srcu, a sada boluje od epilepsije. Još se sjeća svega kad joj je majka ubijena i sve troje unučadi piju lijekove zbog toga – tužno će baka Dragica koju i samu život nije mazio. Ostala je sama za Drugog svjetskog rata, udala se i rodila troje djece. Sin Stjepan umro je nakon Domovinskog rata jer se na ratištu zarazio mišjom groznicom, a ostavio je četvero djece.
Žele im srediti kuću
– Obje su snahe bile prognanice pa smo ih primili. Bile su sirotinja, kao i mi. Sad jedne više nema – kaže Dragica. Humanitarnu akciju za obitelj pokrenula je Vlatka Ćosić iz Siska, jedna od voditeljica Facebook-grupe “Mali dar za pravu stvar”. Više su puta već obišli obitelj i donirali im hranu, kozmetiku, odjeću i obuću te igračke. – Želimo im osigurati uvjete za dostojan život, srediti im kuću.
U akciju se uključila i Građanska inicijativa “Moj grad Sisak” – kazala je Ćosić. Tko želi pomoći, može se obratiti Vlatki na broj 099/418-9252 ili uplatiti koliko može na račun Građanske inicijative u Raiffeisen banci 2484008-1106023035, s naznakom “Mali dar”.
Neka bar ovoj put naš jedini komentar bude uplata pomoći nesretnoj obitelji!