Lice s ožiljkom. To je bio nadimak Alphonsa Ala Caponea, vjerojatno jednog od najslavnijih gangstera u povijesti SAD-a, a i šire. Jer bila je riječ o čovjeku koji je 20-ih godina vladao Chicagom te je za policiju, bez obzira na to kakve grozne zločine i ubojstva počinio, naprosto bio – nedodirljiv.
I takav bi vjerojatno i ostao da se nije pojavio Eliot Ness, tužitelj koji je oko sebe okupio policijski tim poznat po malo drugačijim metodama obračuna s kriminalcima. Kada već kriminalci nisu završavali iza rešetaka zbog ubojstva, Ness je smatrao da se mogu zatvoriti zbog – neplaćanja poreza.
A u ondašnjoj, kao i u sadašnjoj Americi većeg grijeha od neplaćanja poreza nema. Capone je zbog toga i 1931. osuđen na 11 godina zatvora iako je prema dogovoru svojih odvjetnika i tužiteljstva trebao dobiti ne više od pet. Prema dogovoru, trebao je priznati manja djela te za to biti "nagrađen" blažom kaznom.
No kada su mediji doznali za detalje nagodbe, američka javnost je poludjela. Smatrali su da je kazna Caponeu preblaga pa od dogovora njega i tužiteljstva nije bilo ništa. Osuđen je na 11 godina, a kaznu je prvo služio u Atlanti. Tamo mu je bio udobno, kontaktirao je s javnošću, a do povlastica je dolazio podmićivanjem zatvorskog osoblja. Kada se za to doznalo, premješten je u Alcatraz, u kojem mu je svaki kontakt s vanjskim svijetom bio onemogućen.
Posjećivati ga je mogla samo obitelj, i to u strogo kontroliranim uvjetima, a sva pošta mu je nadzirana. Na kraju je zbog teško narušenog zdravlja iz zatvora pušten 1939. na brigu obitelji, a fizički i psihički slomljen umro je 1947. kada mu je bilo 48 godina.
Priča o Caponeu počela je 1899. njegovim rođenjem u obitelji talijanskih useljenika. Bio je četvrto dijete u obitelji, a malo toga u njegovu djetinjstvu ukazivalo je da će Capone postati gangsterska legenda o kojoj su snimljeni bezbrojni filmovi. Njegov je otac znao čitati i pisati i imao je vlastitu brijačnicu, a obitelj se nakon nekog vremena preselila iz geta u multietničku, bolje stojeću četvrt.
Odrastanje u takvoj četvrti vjerojatno je razlog što Cappone kasnije nije bio tipični talijanski gangster, jer nije imao rasnih ni etničkih predrasuda. U školi mu je dobro išlo do 14. godine kada se potukao s učiteljem pa je izbačen iz škole. Nakon toga je dane provodio na ulici pa nije puno trebalo da ga zapazi lokalni gangster Joseph Torrio.
Capone se pridružio njegovoj bandi, a s njim se iz New Yorka preselio i u Chicago 1909. Jedno je vrijeme radio kao pipničar u jednoj taverni, a u toj taverni sukobio se i s gangsterom Frankom Galucijem koji ga je nožem tri puta posjekao po licu, nakon čega je Capone dobio svoj najpoznatiji nadimak – Lice s ožiljkom. Malo nakon toga Capone je upoznao djevojku s kojom se oženio te je dobio dijete.
Radio je kao prodavač knjiga u Baltimoreu, a onda mu je 1920. umro otac. Smatra se da je to bila prekretnica u njegovu životu nakon koje je Capone odlučio da se više nema smisla prenemagati i živjeti pošteno. Ponovo se vraća Torriju u Chicago, a nakon što su njih dvojica s puta uklonila tadašnjeg šefa podzemlja u tom gradu, preuzeli su sav njegov posao.
To je bilo doba prohibicije pa je Capone shvatio da bi na ilegalnoj prodaji alkohola mogao dobro zaraditi. Banda u kojoj je Torrio bio šef, a Capone mu desna ruka, s godinama je zgrnula ogroman novac na prodaji ilegalnog alkohola, no to im je istovremeno stvorilo i velik broj neprijatelja.
Najljući neprijatelj bila im je jedna irska banda, a nakon što su ubili njezina šefa 1924., došlo je do krvavog protuudara. U mafijaškim razračunavanjima koja su uslijedila Torrio je bio teško ranjen pa se odlučio povući iz posla, sve prepustivši Caponeu.
Capone je imao 25 godina kada je postao vladar Chicaga. Kako će ta njegova vladavina izgledati, pokazao je gradeći mostove prema drugim, irskim ili židovskim bandama. No s druge strane, nemilosrdno se obračunavao sa svim svojim protivnicima ili onima koji su mu se usudili suprotstaviti.
Jedan takav obračun postao je poznat kao Masakr na Valentinovo jer su tada Caponeovi ljudi prerušeni u policajce na lažni sastanak namamili protivničku bandu koju su potom postrojili pred zid i izrešetali. Ubili su sedmoricu, no ne i njihova šefa jer je on kasnio na sastanak.
Capone je bio taj koji je masakr naredio, no u njemu nije sudjelovao. No zato je bez problema dvojicu svojih ljudi koji su u masakru sudjelovali kasnije sam ubio. Oni su promijenili stranu, što je za njega bila izdaja. Pozvao ih je na veliki banket u svoju čast, a na kraju objeda Caponeu je predana kutija s darom. No u kutiji nije bio dar, već bejzbolska palica kojom je Capone nasmrt pretukao dvojicu "izdajica".
>> Pogledajte i video - Nesposobni kriminalci
Drug Tito samoprozvani partizanski maršal je bio puno učikovitiji on je zatukao oko 200 svojih drugova.