Ovih dana brojnim “malim” i ostalim dioničarima Kraša sjekira je pala u čokoladu: dionice koje su možda prije dvadesetak godina kupili i po samo sto kuna sada mogu prodati po tisuću kuna i više. Ali, to ne mogu i oni suvlasnici Kraša koji su se organizirali kao monolitno poduzeće, u društvo s ograničenom odgovornošću Kraš ESOP. Kako javljaju mediji, to poduzeće, drugi po veličini dioničar tvornice čokolade, bombona i keksa Kraš, nema namjeru prodati svoje Kraševe dionice, što znači da i njegovim osnivačima, bivšim i sadašnjim zaposlenicima Kraša, izmiče golema zarada od njihova kapitala.
Još se jednom tako pokazuje da je “organizirano radničko dioničarstvo” (ORD) dvosjekli mač: s jedne strane ono omogućava zaposlenicima da kolektivno sudjeluju u donošenju kapitalnih odluka o poduzeću u kojem primaju plaću i da tako čuvaju svoja radna mjesta, a s druge strane im onemogućava da svoj kapital povećavaju kad im se za to na tržištu kapitala ukaže prilika, što im treba biti primarna zadaća kao investitorima. U slučaju Kraša zorno se pokazuje i još jedna devijacija koju organizirano radničko dioničarstvo izaziva na tržištu kapitala: konflikt interesa u kojem se ORD nalazi sprečava da raspršenija ponuda dionica olakša formiranje Kraševe realnije tržišne vrijednosti pa ona ide u apsurdne krajnosti koje za sudbinu poduzeća nikako ne mogu biti dobre.
Od prvoga dana hrvatske tranzicije bio sam uvjeren kako za građane nije dobro da svoj kapital ulažu u glavnicu tvrtke u kojoj su zaposleni, no taj je “model” u Hrvatskoj ipak prevladao, da li zbog neznanja i gluposti kreatora koncepta pretvorbe i privatizacije, ili zbog njihove podlosti i zlih namjera, to nikada nećemo raščistiti. Ubrzo se i pokazalo da je kapital dioničara-zaposlenika lak plijen za njihove direktore i krupne dioničare pa su “mali” tome pokušali doskočiti novom kolektivizacijom, ovoga puta ne kao radnika nego kao kapitalista, udruživanjem u “ESOP-e” (kratica engl. fraze employee stock ownership plan ili program).
ESOP-i su pak dionice kupovali novcem vlastite kompanije (što je zakonom bilo zabranjeno, ali samo teoretski), ili kroz povećane plaće ili preko kredita, pa je tako i Kraš svojem ESOP-u 2001. prodao svojih trezorskih dionica za 12 milijuna kuna na kredit na 15 godina, od kojega je 35,3 posto na kraju iste godine i otpisao na teret troškova poslovanja.
Unatoč tome Krašev su ESOP mediji obilato reklamirali kao uzoran i poželjan oblik privatizacije i upravljanja poduzećima pa će i sada vjerojatno, i pored goleme zarade koja mu izmiče, “humane radničke” razloge nastanka i ciljeve Kraševa ESOP-a mnogi gledati s većim simpatijama nego one “surove kapitalističke”. Dakako, i udjeli u poduzeću Kraš ESOP vjerojatno su prenosivi (u Sudskom registru može se vidjeti da se sastav osnivača tvrtke mijenja), ali sasvim sigurno ne po cijeni koju Kraševe dionice sada izravno postižu na burzi. Jedini suvlasnik ESOP-a koji nema za čim žaliti je Nadan Vidošević kojemu je njegovih 17 udjela zaplijenio Županijski sud.
VIDEO Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja gdje se proizvodi roza čokolada
Clanak je cista navlakusa na rasturanje ESOPa i pogodovanje krupnim igracima, a poslije radnici ko vas j....