Politički analitičar Žarko Puhovski baš je svašta napričao na N1 televiziji. Prozvao je međunarodnu politiku za dvostruke kriterije, jedne za Rusiju, a druge za SAD ili Izrael. Sveopćoj osudi ruske agresije suprotstavio je slavljenje bombardiranja Bagdada "pa ako hoćete i Beograda, bez odluke Vijeća sigurnosti" ustvrdivši "ili je jedno i drugo agresija, ili niti jedno". Ustvrdio je da "smo svi u istom loncu u kojem veliki igraju svoje igre, lupaju po malima, ali međusobno se ne sudaraju. Imamo hladni rat, ali bez svjetonazorske podjele. Imate čistu geopolitiku", rekao je Puhovski. Posve je neumjesno usporediti rat u Ukrajini i NATO-ovo bombardiranje u Srbiji pa i pod izgovorom kojeg Puhovski nalazi u tomu da Vladimir Putin trenutno oponaša američki način ratovanja. NATO je intervenirao u Srbiji zbog njihova režima koji je vodio zločinačku politiku na Kosovu, te je intervencija uslijedila kad je zbog masakra u Račku međunarodna zajednica konačno odlučila diplomaciju zamijeniti oružjem protiv Miloševićeve politike. Diskutabilna je pravna priroda te NATO-ove intervencije i pogađanje civilnih ciljeva, ali neoboriva je činjenica da je ta intervencija zaustavila nastavak genocidne politike srbijanskog režima na Kosovu. Međunarodna zajednica je bila relativno jedinstvena u osudi te politike, dok je danas sav demokratski svijet privržen temeljnim načelima međunarodnog prava jedinstven u osudi Putinove agresije na Ukrajinu. Ni sami ruski vojnici ne znaju što rade u Ukrajini.
Kremlj tvrdi da ne vodi rat za teritorij, iako je očito da ga vojno-strateški ciljano (pokušava) osvaja(ti). Zapravo još nije posve jasno koji je Putinov krajnji cilj. Moskva tvrdi da vodi rat za promjenu "neonacističke" vlasti u Ukrajini, s čime se pokušava nametnuti analogija s nekim američkim ratovima i vojnim akcijama NATO-a. I u dijelu javnosti uspijevaju nametnuti teze, koje se nakon objave na društvenim mrežama, sada provlače u tobože ozbiljnim i nepristranim analizama u kojima se proziva NATO, zapadne zemlje, politiku i medije, za licemjerje zbog tretmana ruske agresije. Naravno, veliki je problem što veliki igrači sami sebi, i nekim svojim partnerima, kreiraju pravila ponašanja za pokretanje i vođenje vojnih sukoba. SAD je, ne jednom, posegao za argumentom sile ignorirajući međunarodno pravo. Također, legitimna je i geopolitička rasprava o borbi velikih sila za utjecaj. Čuli smo i da će SAD imati najveće koristi od sankcija uvedenih Rusiji i posljedičnog prešaltavanja Europe na alternativna energetska rješenja. Ali, sve te rasprave pod izgovorom objektivnosti navlače vodu na mlin ruske agresije za koju nema opravdanja jer je Ukrajina suverena država s demokratski izabranom vlašću. Kosovo, pa i Hrvatska i druge bivše republike pravnopolitički se ne mogu uspoređivati s regijama zbog kojih se Rusija odlučila na agresiju. Ako je problem samo u tomu što Rusija ne želi NATO na svojim granicama, Putin bi nakon što je pokazao zube, obustavio vojne akcije. A osobito bi stao nakon što se sav demokratski svijet ustao u osudi agresije.
Tek što je glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda Karim Khan priopćio da je nakon preliminarnog razmatranja situacije u Ukrajini ustanovio da postoji razumna osnova za pokretanje istrage kojom će obuhvatiti i sve nove navodne ratne zločine koje je počinila bilo koja strana u sukobu, Puhovski je poručio da ratnog zločina nema jer Rimski statut MKS-a nisu prihvatili ni Rusija, ni SAD, ni Kina, ni Izrael, a suditi se može samo članicama ili ako to odluči Vijeće sigurnosti, čije odluke bez Rusije nema, pravna je ekspertiza Puhovskog. Ispada po njemu da bivši britanski tužitelj s 25 godina iskustva na međunarodnim kaznenim sudovima zapravo nema pojma. Khan je u priopćenju tjedan dana prije Puhovskog objasnio da ni Ukrajina nije stranka Rimskog statuta MKS-a, ali je već dvaput prihvatila nadležnost Suda za navodne zločine prema Rimskom statutu koji su se dogodili na njezinom teritoriju. Prvo u odnosu na zločine počinjene od 21. studenoga 2013. do 22. veljače 2014., a potom na neodređeno vrijeme od 20. veljače 2014. čime su obuhvaćeni i navodni zločini za aktualne invazije Rusije na Ukrajinu. Riječ je o članku 12. Rimskog statuta koji predviđa uspostavu nadležnosti MKS-a i na području države koja nije stranka Statuta.
Dakle, pravne prepreke za međunarodno procesuiranje ratnih zločina u Ukrajini nema, dok je naravno sasvim drugo pitanje stvarne mogućnosti s obzirom na to da Rusija pod Putinom ne mari i za dosad nametnute sankcije, kao jedino moguće sredstvo prisile međunarodne zajednice kako bi se potencijalne počinitelje privelo pravdi.
Puhovski je dobro znan jugofil i po stavovima tipični komunjara. Usput i protivnik Hrvata. Nažalost, takvi tipovi još uvijek imaju prostora u našem javnom prostoru.