U komentaru za engleski Financial Times, u povodu referenduma o samostalnosti Crne Gore, njezin je premijer Milo Đukanović ustvrdio: "Crna Gora jedina nije sudjelovala u ratu pri raspadu Jugoslavije!", a onda, da bi čitateljstvo valjda uputio, dodao: "Borili smo se protiv zla koje se proširilo Jugoslavijom 90-ih i zauzimali se za vrijednosti europske kulture.
Naše miješano stanovništvo Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Albanci i Hrvati ostalo je zajedno kroz sve te strahote. Odbili smo sudjelovati u ludilu i međusobnom klanju." Kada bi čitateljstvo znalo neki od balkanskih jezika, moglo bi jedino uzviknuti: E, mašala! Nakon što nas je naš predsjednik Stipe Mesić svojedobno poučio kako "Crna Gora nikada nije ratovala protiv Hrvatske", sada nam i crnogorski premijer to prepričava kao poželjnu "europsku priču". OK. Europi se takve priče sviđaju, a Đukanović, kao i Mesić, ima željena naratorskog dara. Ali, Đukanovića ili ne zabrinjava logika, ili ima sklonosti za nadrealno, ili je zaboravio što je nekoć govorio.
Ako je tako, kao što piše u Financial Timesu, zašto se onda uime Crne Gore, koja "jedina nije sudjelovala u ratu" 2000. ispričavao u Dubrovniku izražavajući žaljenje "hrvatskom narodu i građanima Konavala i Dubrovnika za zlo počinjeno tijekom agresije 1991."? Ako je pak današnji crnogorski zagovaratelj "vrijednosti europske kulture" zaboravio što je kazao u Dubrovniku prije šest godina, kako će se sjećati onoga što je govorio prije petnaest godina?
Dok crnogorski "junaci" već ruše, pale i pljačkaju Konavle, ogorčen i nesretan Jevrem Brković zapisuje: "Desilo se ono što nitko normalan nije želio; Crna Gora je od jutros u ratu s Hrvatskom! Jugoarmija i crnogorski rezervisti napali Hrvatsku duž čitave granice sa Crnom Gorom. () Kako je jutros mojim prijateljima u Konavlima? Mislio sam i govorio im ljetos da ih Crnogorci nikada neće napasti. I oni su meni isto govorili. Prevarili smo se, dobri moji Konavljani, i to grdno." Istovremeno Milo Đukanović izvikuje: "Hrvatska je vlast, pod svaku cijenu, htjela rat i ima ga!" Đukanović tada ratobornim Crnogorcima, onima koji harače po Dubrovačkom primorju i onima koji ih rodoljubno bodre, poručuje da su im "Hrvati nametnuli rat", oholo domećući: "Samo ovog puta ćemo ih pobijediti i završiti zajednički život s njima za sva vremena!"
Danas Milo Đukanović poriče sebe nekadašnjeg. Svatko se ima pravo mijenjati pa i nekoć "zavedeni" Đukanović. Pogotovo nabolje. No njegova je mijena atak na naše sjećanje i pamet. Na činjenice. Prisjeti li se Đukanović ipak što je svojedobno govorio, danas bi barem mogao šutjeti. Bilo bi pristojnije.