Kolumna

Ebola u Teksasu jedan je od dokaza nesposobnosti administracije

Foto: Christian Charisius/DPA/Pixsell
Ebola u Teksasu jedan je od dokaza nesposobnosti administracije
14.10.2014.
u 12:00
Novac za borbu protiv epidemija administracija je usmjerila na borbu protiv epidemije debljine
Pogledaj originalni članak

Federalna vlada Sjedinjenih Država štitit će svaku pojedinu saveznu državu od invazije! To vrlo jasno piše u ustavu Sjedinjenih Država. No kada izgovorimo riječ “invazija”, kod 99,99 posto ljudi prve asocijacije su vojna invazija, veliki teroristički napadi, ali i apokaliptična invazija izvanzemaljaca na naš planet. Druge vrste opasnosti običnoj raji i ne padaju na pamet. No u američkom slučaju nekome je trebalo pasti na pamet da postoje i neke druge ugroze koje i te kako mogu narušiti nacionalnu sigurnost, i to na unutarnjem planu.

Jedan epidemiolog i jedan matematičar, koji su nedavno izračunavali kojom će se brzinom širiti ebola i gdje bi u svijetu moglo biti novo veliko žarište, dobro su obavili posao. Spomenuta dvojica još prije mjesec i pol dana predvidjela su da su Sjedinjene Države prve na popisu najugroženijih država svijeta i da bi se upravo tamo moglo vrlo brzo pojaviti veće žarište ebole. I pojavilo se! I tako je ebola postala najveća opasnost s kojom s suočava Amerika na svome teritoriju, i to nepuna dva mjeseca prije izbora na kojima bi Obamini demokrati i zbog ebole, između svega ostalog, mogli loše proći.

U razdoblju nakon Obamine pobjede na izborima 2008. godine, prva dama Sjedinjenih Država Michelle Obama pokrenula je nacionalnu kampanju kojoj je cilj bio suzbijanje pretilosti i nekvalitetne prehrane. Pretilost i popratne boleštine poput dijabetesa proglašeni su epidemijom koja ozbiljno prijeti nacionalnom zdravlju. U skladu s time, Obamina je administracija Centar za kontrolu bolesti (prvenstveno zaraznih) usmjerila u borbu protiv debljine i loših prehrambenih navika, tako da je veći dio novca odlazio upravo na to. U petogodišnjem razdoblju taj je Centar iz saveznog proračuna dobio oko tri milijarde dolara, no samo šest posto tog novca otišlo je na razvoj epidemiologije, za opremanje laboratorija i na programe za borbu i suzbijanje zaraznih bolesti. Gotovo četiri puta više novca otišlo je na poticaje lokalnim farmerima i na otvaranje farmerskih tržnica na kojima se prodaje zdrava hrana, ali i na osvjetljavanje ulica kako bi ljudi i po mraku mogli sigurno hodati, trčati ili voziti bicikl, odnosno rekreirati se. A u trenucima kada naciji ozbiljno prijeti ebola, čini se da je izbor onih kojima je nacija povjerila svoju sigurnost i sudbinu, bio potpuno pogrešan. U trenucima kada je deficit državnog proračuna narastao na nevjerojatnih 18 trilijuna dolara, trošenje na otvaranje tržnica i dodatnu rasvjetu ulica smiješno je i nepotrebno. Ukratko, onaj tko je trebao biti dalekovidan i donositi odluke koje se izravno odnose na sigurnost naroda, zaboravio je da u kriznim vremenima treba razmišljati isključivo o prioritetima. No nevolja je u tome što to nije jedina kriva procjena Baracka Obame i njegove vladajuće mašinerije. On kao da se boji teških odluka ili zapravo možda i ne posjeduje sposobnost da razluči bitno od nebitnoga.

Stoga nije čudno da je njegov bivši ministar obrane i bivši šef CIA-e Leon Panetta ovaj vikend kazao da zemlja zapravo nema snažno i dalekovidno političko vodstvo, već da se reagira isključivo na krizne situacije. Uglavnom onda kada je za sve već prekasno.

Na izborima koji će se održati prvog utorka u studenome neće se birati Obamin nasljednik, ali činjenica da SAD ima predsjednika koji se ne može na pravi način nositi s raznim krizama, sigurno će znatno utjecati na novu ravnotežu moći u Washingtonu. Kako stvari sada stoje, republikanci bi od demokrata mogli preuzeti vlast u Senatu, što bi od Obame moglo napraviti još većeg krezubicu. Trenutačno prolaznu ocjenu dobiva samo od četrdesetak posto Amerikanaca, što je rezultat lošiji od onoga koji je u svojim najgorim trenucima ostvarivao George Bush. Jedino što ga donekle spašava jest činjenica da ni republikanci nisu bogznašto. I oni već najmanje šest godina plutaju u zrakopraznom prostoru ne uspijevajući spriječiti podjelu na frakcije i pronaći snažnu maticu koja će iznjedriti odlučnog i dalekovidnog političkog vođu.

Sezona potrage za novim licem koje će zasjesti u Bijelu kuću već je počela, a već sada u velikoj je mjeri jasno da će obje stranke imati velikih problema u pronalaženju pravih kandidata, osobito u svjetlu činjenice da je Obama 2008. godine izgledao kako karizmatični političar, vizionar i vođa koji je zaista sposoban spasiti naciju.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

DU
Deleted user
12:34 14.10.2014.

Bilijuna, a ne trilijuna! Prijevod trillions nema isto značenje kao trilijun.