Najutjecajniji reper u regiji Edo Maajka, pravim imenom Edin Osmić, posljednjih godina živi na relaciji Izrael - Zagreb, a otkako su on i supruga Lilah prije godinu i tri mjeseca dobili kćer Yasmin, sasvim se preselio u Tel Aviv. Ondje ne stvara, već uživa u dadiljanju mlađe kćeri i 14-godišnje pokćerke May, ponoseći se uspjehom svoje supruge, ali vodi i svakodnevne osobne borbe s nesigurnim stanjem u gradu, o čemu nam je ponešto ispričao. Osim toga, uskoro se vraća i glazbi!
Često čujemo vijesti o raketiranju u pojasu Gaze, bombaškim napadima u Tel Avivu… Koliko se u gradu svakodnevno osjeti ratna prijetnja?
– Jako. Već u zračnoj luci je jasno gdje ste. Na ulazu u trgovačke centre, veće samoposluge pa i restorane nalaze se ljudi s detektorima koji vas moraju pretresti. Djevojke koje služe vojsku cestom šeću s automatskim puškama na ramenu. Dakle, sve jasno odaje da ste u gradu u kojem se živi s ratom i gdje nema puno viceva o bombama. Tel Aviv je u posljednjim sukobima nekoliko puta raketiran, bježali smo u skloništa i nije bilo nimalo ugodno.
Paralizira li vas strah ili pokušavate živjeti kao da se ništa ne događa?
– Ja se, baš kao i svi ljudi koje ovdje poznajem, doslovno userem od straha kad čujem sirene. Nemoguće je takvo što ne percipirati i naviknuti se na to ili ponašati se kao da se ništa ne događa i kao da gledate televizijsku seriju. U Tel Avivu raketiranja nisu česta kao u Ashkelonu, Ashdodu i gradovima uz Gazu, tako da kod nas ima još više panike kada se nešto dogodi.
Jedan rat potjerao vas je iz BiH u Hrvatsku, a život u Izrael. Hoće li vas tamošnji rat vratiti u Hrvatsku?
– U Izrael sam došao samo zbog ljubavi, a sada sam tu zbog obitelji s mojom Lilač... Za zadnjeg napada bili smo blizu odluke da dođemo u Zagreb na nekoliko tjedana, tako da ako opet zagusti evo nas... Ovdje zaista nikad ne znate. U biti, znate da će kad-tad biti nešto, samo se nadate da neće... Ali za nekoliko godina planiramo se vratiti u Hrvatsku. Samo da naša kći May još malo naraste, a svakako prije nego što je pozovu u vojsku!
Kakvo je društvo što se tiče socijalnog uređenja, ljudskosti... Ima li pojava poput korupcije kao u Hrvatskoj?
– Sve te pojave i anomalije postoje i ovdje. Upravo im je ministar Avigdor Lieberman na suđenju radi malverzacija. Postoji i podijeljenost na Aškenaze i Sefarde koja je u nekim zabitima toliko izražena da pojedini roditelji ne žele da im djeca idu skupa u školu. To me, recimo, jako iznenadilo. Postoje ultranacionalisti koji su Židovi koji mrze Izrael. Društvo je podijeljeno na sekularno i religijsko i među njima vladaju vječne borbe i rasprave. Izrael je jedina židovska država i dom za brojne izbjeglice i imigrante od Etiopije do Rusije, tako da je suživot različitih mentaliteta jako zanimljiv jer je stanovništvo jako izmiješano. Svatko je donio sa sobom svoju hranu, glazbu i navike tako da je grad mješavina svega toga. Kapitalizam je uzeo maha, a tragovi socijalizma osjećaju se samo još u sve rjeđim kibucima. Život je jako skup i u trgovinama je sve barem dvostruko skuplje nego u Zagrebu. I da ne zaboravim, ovdje je Giovanni Rosso zakon...
Da prvi put dođem u Tel Aviv, što biste mi pokazali? Organizirajte nam jedan imaginarni dan.
– Preporučio bih vam humus kod Abu Hasana. To je legendarna humusara koja radi do 15 sati i ispred nje je uvijek kilometarski red. Mora se posjetiti i tržnica u Jaffi, starom dijelu grada, na kojoj se može naći dobrih stvari. U biti, Jaffu se može razgledati cijeli dan. Plaža u centru grada je ogromna i odlična. Preporučujem je! Centar je prepun starih antikvarnica, fotoshopova s prastarim leicama, ima fenomenalnih trgovina vinilnih ploča i ogromnih trgovačkih centara. Svratili bismo i do Shenkina, dijela grada punog slikovitih zalogajnica, uličnih restorančića, u kojem je uvijek jako živo. Posebno mi je drag mali falafel shop “Abu Dubi” u kojem se uz dobru klopu uvijek može poslušati i dobar reggae. E, ovo je već reklama koju ću morati nekomu naplatiti!
Imate dvojno državljanstvo, BiH i Hrvatske. Kako je u Izraelu s dokumentima, jeste li dobili i njihovo?
– Nisam. Ovdje imam status stranca. Opet! Bit će da misle da su mi ove dvije putovnice za sada dosta.
Pratite li zbivanja na Balkanu?
– Ne kao prije. Dva puta tjedno na portalima pregledam većinu stvari koje me zanimaju i moram priznati da mi je to sasvim dovoljno da pohvatam sva zbivanja kod nas. U Hrvatskoj se samo izmjenjuju strah i nada vezani uz EU. Bandić i Kerum su i dalje najzanimljiviji za čitanje i to je sve. Upućen sam kao da je kraj mene upravo prošao tramvaj za Dubravu!
Aktualna je priča o zdravstvenom odgoju u školi. Biste li voljeli da vaša kći Yasmin pohađa sat zdravstvenog i seksualnog odgoja kada se vratite?
– Podupirem sat zdravstvenog i seksualnog odgoja, o njegovoj potrebi uopće ne dvojim... May ima 14 godina i počeli su u školi učiti o seksu, svaki mjesec imaju predavače koji ih uče stvarima vezanim uza spolnost. To je odlična stvar.
Nastupate li u Izraelu ili ste posvećeni dadiljanju kćeri i uživanju u anonimnosti na ulici?
– Jako malo sviram, nekako mi se ne da, baš sam onaj pravi kućni tata.
I je li biti otac najbolji posao na svijetu? Kome je Yasmin slična fizički, a čiji karakter pokazuje?
– Presretan sam i svaki dan nam je sve bolji, nešto novo naučimo i ja od nje i ona od mene. Biti tata je poziv poziva! Zvučim kao reklama don Bakovića, ali tako je. Yasmin je ista ja. Fizički je nalik mami, ali brčanski geni Osmića su kod nje ipak prevladali.
Kako stojite s hebrejskim jezikom?
– Sramim se o tome govoriti. Za nas polulijene ljude ovdje je problem što gotovo svi znaju engleski jezik pa nemam veliku potrebu učiti hebrejski i tetošim lijenost. Mislim da ću ga iduće godine razvaljivati jer fonetika mi je već ušla u uho, a sada sam počeo vježbati izgovor uz baby TV tako da nije u pitanju neka zafrkancija.
Što novoga glazbenog “kuhate”, kakvi su vam poslovni planovi?
– Trenutačno čekam premijeru spota za pjesmu “Moj DJ” koji smo snimili na zadnjem koncertu u Ljubljani. To će biti treći video s albuma “Štrajk mozga”. A poslije ljeta počinjem raditi na novom materijalu. Počeo sam pisati i kratke scenarije za dječje serijale, za klince do pet godina, i upravo skupljam lovu za animaciju pa ako bog da i to ću završiti poslije ljeta. Jako me privlači animirani film i želim na tom području napraviti nešto svoje.
Vaša supruga Lilah je terapeutkinja. Čime se to točno bavi?
– Lilač je alternativni psihoterapeut. Ne znam ima li tog zvanja uopće kod nas. Uglavnom, ljudi joj dolaze s problemima i jako tužni, a ona im svojom posebnom tehnikom pomaže da se vrate na tračnice života. Jako se ponosim njome. Znate, ovdje je alternativa cjenjenija nego kod nas. Recimo, zdravstveno osiguranje nudi vam i usluge alternativaca i pokriva sve troškove.
Je li vaša supruga odslužila vojsku?
– Ovde ima jako malo ljudi koji to nisu napravili pa nije zaobišlo ni nju. Ovo je zemlja koja ima čak i reklamne kampanje u kojima se daje do znanja da niste cool ne odslužite li vojsku. Ja, na sreću, nisam to odradio! Naime, baš kada sam u Tuzli napustio fakultet starci su me pritiskali da se javim i to na brzinu odgulim. Odugovlačio sam i Brčko je u međuvremenu postalo distrikt i svi su oslobođeni vojske. Dakle, u Izraelu nisam neki cool lik!