Kad je NASA objavila da je njezina misija Kepler otkrila dva planetarna sustava u kojima se nalaze tri planeta koji po veličini pripadaju kategoriji super-Zemlja te se nalaze u području u kojem bi život moglo biti moguć, svi su pomislili kako za ljude ima rezervnih mjesta za život te da se ne treba bojati za crnu budućnost kakvu predviđa glasoviti fizičar Stephen Hawking. No stvarnost je ipak drukčija jer čovjek o tim egzoplanetima zna vrlo malo.
– O tim planetima mi ne znamo gotovo ništa. Ne znamo kakvi su uvjeti na njihovoj površini. Znamo samo da bi na njima eventualno mogli biti pogodni uvjeti za život – kaže astronom Ante Radonić.
Izvor energije
Nije samo NASA ta koja objavljuje pronalazak planeta na kojima je život moguć, čine to i druge svemirske agencije pa je gotovo sigurno da Zemlja i nije tako jedinstven planet kakvim se dosad smatralo. Život je možda moguć i na brojnim planetima u svemiru. Astronomija je definirala naseljive planete kao mjesta na kojima se može razviti život ili on može biti prenesen s nekog drugog tijela, kao što je Zemlja. Ta definicija znači da za život pogodni planeti ispunjavaju najmanje dva kriterija. Prvo, da u njihovoj blizini postoji dovoljno veliki, ali opet ne preveliki izvor energije, baš kao što je u relativnoj blizini Zemlje Sunce, i drugo, da postoji teoretska mogućnost da se na planetu može zadržati voda. Taj je uvjet definiran po uzoru na život kakav se razvija na našemu planetu.
Atmosferski procesi
Kada bi bio otkriven oblik života koji bi mogao postojati bez vode, kao primjerice, bakterije koje bi mogle opstati u otopini tekućeg amonijaka, pojam životno mogućeg, naseljiva planeta znatno bi se proširio. U potragama za naseljivim planetima, astronomi prije svega moraju definirati zvijezdu oko koje se planet vrti. Ona mora ispunjavati brojne kriterije, od životnog vijeka od najmanje nekoliko milijardi godina što bi bilo dovoljno vremena da se život razvije, preko količine zračenja radijacije koja mora biti dovoljno velika da se pokrenu određeni atmosferski procesi poput stvaranja ozona, no ne i preveliko kako ionizacija ne bi uništila život. Rotacija oko zvijezde ne smije biti predugačka jer ako bi dan trajao koliko i zemaljska godina, razlike u temperaturi bile bi prevelike. Te kriterije nije lako ispuniti i činjenica je da znanost danas puno manje zna nego što se misli.
>>SpaceShipTwo prvi put uključio raketni pogon u letu
>>NASA poslala smartphone u svemir, i to Android, a ne iPhone