Hrvatski su pristupni pregovori “ušli u odlučnu mijenu i tako čitavome zapadnom Balkanu pokazuju da su izgledi za članstvo u Europskoj uniji stvarnost”. Piše to u spisu “Strategija proširenja i glavni izazovi u 2008. i 2009.”, koji je danas usvojio Povjerenički kolegij Europske komisije. Također je usvojen “uvjetni i naznačni” plan poteza za “dostizanje završne mijene pristupnih pregovora s Hrvatskom do kraja 2009., ako Hrvatska ispuni nužne uvjete”.
Ništa još, dakle, od čvrstog roka za završetak pregovora, a dvostruko oprezan naziv plana pokazuje općenitu suzdržanost EK glede preuzimanja ikakvih takvih konkretnih obveza prije no što se s dnevnoga reda skine usvajanje Lisabonskog ugovora. Iako, kako je naglasio europski povjerenik za proširenje Olli Rehn, “najbrži redoslijed poteza za Hrvatsku sporiji je od nasjporijeg redoslijeda za Lisabonski ugovor”.
Ni takav plan nije konačan, nego ga se “može prilagoditi ovisno o postignutom napretku”, ali to znači da ga se može i ubrzati. Godišnji Izvještaj o napretku Hrvatske, koji je EK također usvojila, bilježi “ukupno dobar napredak” naše zemlje. Kada je riječ o ispunjenju mjerila za otvaranje pristupnih pregovora, EK ističe da su “konačni napori” za to nužni u poglavlju Pravosuđe i temeljna prava, a “daljnji napori” u Tržišnom natjecanju, “posebice glede brodogradnje”, dok su se za uklanjanje diskriminacijskih trošarina za cigarete Hrvatska i EK “suglasile oko rješenja”. Poštovanje zakonskih obveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, posebice glede suđenja za ratne zločine, povratka izbjeglica i suradnje s Haaškim sudom “uvelike je osigurano”. “Dobar napredak postignut je i u upravljanju novcem iz europskih fondova, ali sada ga treba pretočiti u napredak na terenu”, kaže EK.
U Izvještaju se navodi i niz zamjerka, posebice na polju pravosuđa.
Tako se za imenovanje troje novih sudaca Ustavnoga suda kaže da je
obavljeno uz “ograničeno sudjelovanje parlamenta i javnosti”, dok se
za “neambiciozne” mjere preobrazbe pravosuđa kaže da ih se ne može
motriti jer su upravne sposobnosti za to “slabe”, a “nedostatne” su i
za borbu protiv korupcije, koja je “neusklađena i manjka joj
nestranačko motrenje”, te ne zahvaća visoke razine vlasti.
- Manjka i
kulture političke odgovornosti - zgraža se EK. Za “previsoke”
odvjetničke tarife EK kaže se da “većini građana onemogućuju pristup
pravosudnom sustavu”.
Policija, pak, rabi “pretjeranu silu”, postupci za određivanje policijske odgovornosti su “nejasni”, a slučaj prisilne hospitalizacije (Mirjane Pukanić, op. a.) “doveo je u pitanje kako djelovanje policije, tako i zdravstvenih i društvenih ustanova”.
- Tjelesni napadi i prijetnje smrću novinarima zahtijevaju podrobnu
istragu - piše EK, a spominje i “ubojstvo dvojice novinara”, kao i da
politički pritisak na novinare i urednike “posebice na mjesnoj
razini, povećava zabrinutost za slobodu izražavanja”.
Teške zemjerke ostaju na račun javne uprave.
- Zakonski temelj za
izgradnju suvremene i stručne javne uprave još je nepotpun, zakon o
plaćama u javnoj upravi nije još usvojen, zakon o javnoj upravi
nije dosljedno proveden, javna uprava nastavlja patiti od velikog
protoka osoblja i njegove manjkave kvalificiranosti, zakonski okvir
za e-vladu niti je potpun, niti ga se ispravno primjenjuje, decentralizacija znatno kasni, a nedostatna je sposobnost javne
uprave za upravljanje decentralizacijskim preobrazbama, na mjesnoj
razini vlast nije ispravno organizirana.
Ukratko, “javna uprava ostaje slaba, a njezina preobrazba, za koju su nužni politička predanost i daljnji trajan napor, i dalje su velik izazov za Hrvatsku”. Radnička prava, pak, “ugrožavaju slaba inspekcija rada i loše pravosuđe”. Potpore žrtvama diskriminacije gotovo da nema, a “razina zaštite od diskriminacije u praksi nije u skladu sa standadrima EU”.
Mnogo je pohvala za makroekonomsku postojanost.
- Ukupna uključenost s
EU na poljima trgovine i ulaganja vrlo je visoka, a trgovina sa
susjednim zemljama nastavlja rasti - zaključuje EK.