Visoki standardi zaštite okoliša stimuliraju inovaciju i poslovne mogućnosti pa je prepoznato da zaštita okoliša utječe i na društvo i na ekonomiju (primjerice kroz otvaranje novih radnih mjesta u industriji recikliranja otpada). U tom smislu, Europska komisija nedavno je objavila i „Plan za preobrazbu Europske unije u konkurentno gospodarstvo s niskom razinom ugljika do 2050. godine“, koji poziva države na smanjenje njihovih emisija stakleničkih plinova od 80 do 95%.
Politika se temelji na načelu "zagađivač plaća“. Zagađivač može "platiti“ ulaganjem u više standarde (nova tehnologija ili dodatni uređaji za manji utjecaj na okoliš) ili na tako da njegova roba oporezivanjem na kraju ima višu cijenu u koju je uključen i trošak smanjenja štete koju je izazvao. Dobar su primjer za to porezi na duhan, a oporezivati se može ili onaj koji proizvodi robu ili potrošač zbog korištenja proizvoda opasnog za okoliš. Plaćanje može obuhvaćati i zahtjev za preuzimanje, recikliranje ili odlaganje proizvoda na otpad nakon uporabe – pa je tako danas u cijenu baterija ili elektroničke opreme uračunata i cijena kasnijeg prikupljanja i recikliranja ili odlaganja. Također, kažnjivim djelom koje se sankcionira postale su nezakonite emisije opasnih onečišćivača u zrak, vodu ili tlo, nezakonito odlaganje otpada…
Sve u svemu, okoliš je jedan od sektora koji se najteže može kontrolirati. Države članice mogu zajednički uživati u prirodnim ljepotama Europe, no moraju podijeliti i zajednički teret poput kiselih kiša, zagađene vode, onečišćenog zraka i odlaganja otpada. Ekstremni vremenski uvjeti također su postali sve češća pojava, što nam govori da su klimatske promjene problem koji utječe na građane i politiku za zaštitu okoliša na svim razinama.
Iako su 'zelene tehnologije' puno prihvatljivije za okoliš, udio fosilnih goriva (nafta, ugljen…) i dalje u ogromnoj mjeri diktira globalni energetski puls. Obnovljivim izvorima energije često se predbacuje visoka početna cijena koja ih u startu usporava u razvoju i koči.
Cijena proizvodnje električne energije je za svaku državu i dalje dominantni faktor kod izbora energenta i to se uzima kao ključna prednost fosilnih goriva naspram 'zelenih tehnologija'. Ipak, pri određivanju te cijene, nekoliko je bitnih faktora, pored standardnih internih troškova, marginalizirano i izbačeno iz računice.
Prvo, državne subvencije na fosilna goriva višestruko su veće od subvencija na obnovljive izvore energije! Takve su subvencije dugo odvlačile i destimulirale bilo kakva istraživanja i ulaganje u alternativne izvore energije. Studija „Fossil fuels subsidies in the Western Balkans“ koju je napravilo Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) govori da na poticanje fosilnih goriva u Hrvatskoj odlazi 5-6% bruto domaćeg proizvoda (BDP-a).
Drugi faktor koji se često marginalizira, a koji je najuže povezan s problematikom klimatskih promjena, jesu emisije stakleničkih plinova. Tri četvrtine svih emisija dolazi iz energetike, najvećim dijelom iz postrojenja koja proizvode električnu energiju. U Europi od 2005. godine postoji sustav trgovanja emisijskim jedinicama koji troškovno opterećuje postrojenja koja emitiraju više CO2 od dozvoljenog. Istraživanja u SAD-u pokazuju da ako se samo troškovi emisijskih jedinica uračunaju u cijenu proizvodnje, postrojenja na fosilna goriva postaju ekonomski neisplativa.
Treći eksterni faktor je utjecaj na prirodne resurse (onečišćeni zrak, zagađena voda i odlaganje otpada) te na zdravlje ljudi. Elektrane na ugljen oko 70% otpadnih čestica pri proizvodnji ispuštaju direktno u okoliš, pri čemu ih je još uvijek veliki broj bez dobre filtracije sitnih čestica. U kolovozu 2003. kada je došlo do prekida proizvodnje (tzv blackout sustava) električne energije u SAD-u i Kanadi, 24 sati nakon nesreće su zabilježene 90% manje koncentracije SO2 (drugi najznačajniji staklenički plin), 70% manje emitiranih čestica, a koncentracija štetnog ozona pri tlu je upola smanjena.
Kada uzmemo u obzir ova tri eksterna faktora i kada ih uključimo u ukupne troškova, ukazuje se sasvim nova slika oko cijene proizvodnje električne energije iz fosilnih goriva. IMF (International Monetary Fund) je 2011. istražio trendove ulaganja u 'zelene tehnologije' i različite politike koje utječu na njihov razvoj. Istraživanje pokazuje da uslijed 10% povećanja cijene fosilnih goriva (koje mogu biti rezultat smanjenih subvencija ili internalizacije eksternih troškova) uz nepromijenjene druge ekonomske faktore, ulaganje u 'zelene tehnologije' se povećava 10%!
Od raznih politika zaštite okoliša, za investiranje u 'zelene i čiste tehnologije', najdjelotvornijim se pokazalo poticanje osiguravanjem zajamčene otkupne cijene proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora na duže razdoblje.
Sve u svemu, internalizacija nabrojanih eksternih faktora bi kroz načelo „zagađivač plaća“ vjerojatno zadala i konačan udarac korištenju fosilnih goriva i dugoročno opet postavila omjer na 98 naprema 2. Samo ovaj put u korist obnovljivih izvora energije.
a "naši veleumni stratezi" žele graditi elektranu na ugljen nije mi jasno da ti maloumnici na vlasti uopće niti ne znaju ništa i trude se biti geniji, a svakodnevno isplivavaju demantiji njihove pameti!!! katastrofalno je to umipljeno, a zapravo mediokritetsko znanje "glavnih stratega", koje je vrijeme pregazilo prije 40 godina po znanju, a trude se biti na vlasti do smrti!!!