Europljani su doplovili u Kinu i tamo, u delti Biserne rijeke, utemeljili svoju prvu trgovačku postaju, danas poznatu kao Macao, već 1513. godine.
Kao prvi Europljanin koji se iskrcao s broda na kinesko tlo u povijesti je ostao zapisan Portugalac Jorge Álvares. Europljani su doplovili u Kinu, dok Kinezi u svojoj tisućljetnoj povijesti nikada nisu doplovili u Europu i ovdje uspostavili svoje trgovačke punktove. Kineski “Macao” u Portugalu ili kineski “Hong Kong” u Engleskoj nikada nisu nastali. Sve do danas! Točnije, do 2008., kada su Kinezi osvojili koncesiju na dva kontejnerska terminala u grčkoj luci Pireju, nakon čega su kupili i 51-postotni vlasnički udjel u španjolskoj luci Valenciji.
Zato je doplovljavanje Kineza u Europu, za sada samo u Mediteran, kojemu danas svjedočimo, u povijesti čovječanstva epohalno, to je događaj na koji se čekalo gotovo 500 godina.
Zašto su Kinezi doplovili u Europu tek 500 godina nakon što su Europljani doplovili u Kinu? Posljedica je to golemih razlika u uređenju dvaju društava te razvoja tehnike. Europski su vladari iz Europe čvrstim, brzim i naoružanim brodovima na put slali avanturiste, istraživače i pljačkaše. Kineski je car na put kretao osobno, brodom na koji se mogao ukrcati cijeli dvor, a svi ostali su putovali u njegovoj pratnji. Jasno je da nisu mogli stići daleko.
No tako je i danas: u Europu putuje kineski “vladar”, a svi ostali kao njegova pratnja, ali ovoga puta je dvor u zrakoplovu koji mu omogućava da u Europu zaista i doplovi. Prve trgovačke postaje koje su Kinezi uspostavili na europskim obalama u Pireju i Valenciji brzo su za Kinu napravile izvrstan posao. Valencia je ove godine brojem pretovarenih kontejnera pretekla Bremen.
U samo deset godina Kinezi su u Pireju stvorili moćnu bazu iz koje svoju robu razvažaju po cijelom Mediteranu, Crnom moru i u unutrašnjost Europe. No, htjeli bi i više, pa planiraju gradnju najvećeg remontnog brodogradilišta na Mediteranu, servis za megajahte, četiri nova hotela, pristanište za po četiri golema putnička cruisera, divovski shopping mall i slično. Ali, zapeli su.
Na biznisu koji su u Pireju razvili Kinezi, htjeli bi zarađivati i Grci pa se izdavanje novih koncesija i dozvola Kinezima naglo usporilo. Osim toga, europska policija OLAF otkrila je da su Kinezi na uvozu svoje robe u Pireju masovno varali EU na carinama i BDP-u pa je Grčku globila s 200 milijuna eura.
Ne samo zbog takvih stvari, nego i inače europski domoroci iskrcavanje Kineza nisu dočekali raširenih ruku. Kako je u utorak objavio vodeći njemački ekonomski Ifo institut, 66,2 posto ekonomista iz EU kineske investicije smatra “nešto malo negativnijima” i “izrazito negativnijima” nego investicije iz drugih zemalja. U Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj kineske investicije vidi “lošijima” i “puno lošijima” čak 81 i više posto anketiranih eksperata. Stoga nas ne bi trebalo iznenaditi ako će u Europi otpor kineskom iskrcavanju i prodiranju vrlo brzo biti sve jači i organiziraniji.
Investicije Kine u države jugoistočne Europe nisu ni približno jednake vrijednosti investicija Kine u Njemačku. Kada Kina ulaže u Njemačku, to se zove "primjer međunarodnog prijateljstva", a kada Kina ulaže u npr Hrvatsku, to se onda naziva "prijetnjom EU". Kao rođeni Luksemburžanin, kažem vam da se ne osvrćete na ove samodopadne Nijemce.