Ekousisavači iz EU isto 'zlo' kao i kućni brojevi prije 135 godina 

Kako biste reagirali na vijest da će Europska unija do 2020. izgraditi novu elektranu koja pokriva svu godišnju potrošnju električne energije u Hrvatskoj? Sjajno, rekli biste. Ili barem: OK, nemam ništa protiv. Rijetko tko bi povikao: pa to je najgluplja stvar koju je EU ikad smislila!

EU je upravo to i učinila, ali je u mnogim medijima u Europi i u Hrvatskoj zbog toga proglašena beskorisnom, zlom, prebirokratskom... Dobro, EU nije baš objavila da će sagraditi elektranu koja proizvodi 19 TWh električne energije godišnje. Reakcije na takvu vijest zaista ne bi bile tako oštre. Ali je objavila propis kojim će od 2020. na razini čitave EU štedjeti 19 Twh električne energije godišnje, što je, kad malo bolje razmislite, zapravo isto kao da je sagradila elektranu tog kapaciteta, i to besplatno! Propis je u javnosti popularno prezentiran kao “zabrana snažnih usisavača”, a mene su histerične reakcije na taj propis podsjetile na jednog nobelovca koji je sve to divno opisao davnih dana.

Na jednom mjestu u romanu “Na Drini ćuprija” Ivo Andrić opisuje reakciju stanovnika Višegrada na neobičnu novost koju je uvela austrougarska vlast nakon što je 1878. okupirala Bosnu. Ta novost bili su kućni brojevi. “Još odmah prve godine posle okupacije, kad su vlasti počele da vrše numerisanje domova i popis stanovništva, kod turskog sveta su te mere izazvale nepoverenje i probudile neodređene, ali duboke bojazni”, piše Andrić. “Svi su bili nezadovoljni zbog tih novih mera. One su po svojoj prirodi bile protivne svima njihovim shvatanjima i navikama, jer je svaki od njih osećao kao izlišno i nerazumljivo poniženje to mešanje vlasti u njegove lične stvari i njegov porodični život.”  

Zamijenite nekoliko riječi – umjesto okupacije i turskog svijeta ubacite EU i hrvatski svijet – i vidjet ćete da je reakcija na europski propis o usisavačima danas u Hrvatskoj vrlo slična reakciji na austrijsko označavanje kuća brojevima prije 135 godina u Bosni i Hercegovini. Ali, histerija o tome da nam EU zabranjuje snažne usisavače nije, dakako, izvorno hrvatska, već je uvezena iz Velike Britanije. Tabloid Daily Mail pokrenuo je čak promotivnu prodaju usisavača visoke snage prije 1. rujna, kada je “zabrana” iz EU stupila na snagu. Pozivali su čitatelje na pasivan otpor ovom “diktatu iz EU”. Ali, sve je to lijepo opisao Ivo Andrić: “Ali ne moramo mi da poslušamo sve što nam se naređuje. Niko ne treba ni da pamti njihove brojeve ni da kazuje godine, pa neka oni pogađaju kad se ko rodio”, predlagao je Alihodža mudrim sugrađanima u Višegradu. Ljudi bi “odmah krečili kuću i, kao slučajno, krečom premazali i kućni broj.”

Razmislite malo o tome koliko iz današnje perspektive smiješno izgleda Bošnjak koji se opirao kućnim brojevima. I pitajte se koliko će za 135 godina smiješno izgledati netko tko se opirao ideji da bi razvijena društva na planetu napučenom sa 7 milijardi ljudi trebala čuvati okoliš. Smisao propisa o usisavačima nije da se zabrane oni koji snažno usisavaju, već da se istisnu s tržišta oni koji koriste previše energije. Moguće je imati snažan usisavač koji troši malo energije. Neki takvi modeli već postoje na tržištu. A zakonsko usmjeravanje proizvođača prema energetski učinkovitim tehnologijama nije ni po čemu neobično: sličan sustav označavanja energetske učinkovitosti hladnjaka i zamrzivača uveden je prije 20 godina i sadašnji modeli troše jednu trećinu energije u usporedbi s onima prije. Stručnjaci tvrde da postoje strojevi za pranje rublja koji koriste 75 posto manje energije, a jeftiniji su 45 posto i peru bolje. Što je loše u tome?

U SAD-u postoji kompanija po imenu Opower koja građanima daje podatke o tome kakva je njihova potrošnja energije u usporedbi sa susjedima. Građani koji koriste tu uslugu odjednom počinju shvaćati na kojim se mjestima uzaludno razbacuju energijom i mnogi počnu trošiti manje, odnosno učinkovitije. Opower procjenjuje da je od 2007. pomogao ljudima da uštede 4 TWh energije, što je godišnja proizvodnja hidroelektrane Hoover. Drugim riječima, Opower je sagradio novu Hooverovu branu, i to besplatno. Ali pokušajte vi taj koncept objasniti skepticima u EU. Bilo bi to, kao u Andrića, dočekano kao miješanje vlasti u naše osobne stvari i naš obiteljski život.

I zato, za kraj jedan mali savjet: ne gledajte na EU kao Alihodža na kućne brojeve.