Ekskluzivno-haaški 'cimeri': Milošević je umro u snu

Bio je vikend, kad se ćelije pritvorenika u Haagu ne otvaraju od 17 sati u petak do subote u 9 sati. Premda je Milošević, tvrde stanovnici haaškog pritvora, jedini bio nadziran kamerom i u svojoj ćeliji, dugoj četiri i pol, a širokoj 2,20 metara, ako je umro u snu, stražari smrt nisu mogli zamijetiti prije 9 sati. 

Stražari nadgledaju "sumnjivije, bolesnije ili depresivnije" pritvorenike, kroz vratašca svakih pola sata, no ako Milošević nije bio u neprirodnu položaju, nisu mogli zamijetiti da je umro  kažu Hrvati koji su u Haagu Miloševićevi "cimeri". 

Bio je crven u licu
Oni smatraju da se Milošević sigurno nije ubio jer je ostalim pritvorenicima stalno pokazivao kako smatra da spada među najznačajnije ljude u srpskoj povijesti.  Istina, stalno je bio kao drogiran, vukao se po hodnicima, no to je bila posljedica udarnih doza tableta protiv ekstremno visokoga krvnog tlaka, stalno je bio crven i zajapuren, gornji mu je tlak bio viši od 200  kažu hrvatski haaški "cimeri". Milošević je imao poseban tretman u pritvoru  s upraviteljem, Ircem Timothyjem Mcfaddenom izgradio je prijateljski odnos, a najveći mu je prijatelj u zatvoru bio Hrvat  Paško Ljubičić, s kojim je zajedno kuhao.

Budući da se Milošević sam branio, jedini je imao mogućnost svakog dana, od 9 do 17 sati, s trećega kata (cimeri: Paško Ljubičić, Ante Gotovina i Naser Orić) odlaziti u dio za posjete, gdje je imao vlastiti ured, s priključkom na internet i telefonom te gdje je stalno primao na razgovor prijatelje i pravne savjetnike. Čak je imao ključ tog ureda. Milošević se iznimno rijetko koristio pravom na šetnju i sport, no vrlo je često častio ostale pritvorenike pečenim odojkom ili janjetinom.

Žal za Jugoslavijom
Bio je razgovorljiv, a ostali su ga pritvorenici oslovljavali s "predsjedniče".
 Umro je, međutim, tvrde cimeri, "žaleći za Jugoslavijom, kao i njegova supruga Mira, s kojom je tijekom posjeta znao satima samo sjediti i držati se za ruke".