EKSKLUZIVNO Pročitajte dramatično Valentićevo pismo Tuđmanu iz 1995.

“Sve se mora promijeniti kako bi sve ostalo isto”, poznati je citat iz kultnog romana Gepard, talijanskog pisca Giuseppea Tomasija di Lampeduse. Pismo nekadašnjeg hrvatskog premijera Nikice Valentića prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, koje Večernji list ekskluzivno objavljuje, dokaz je da se u zadnjih dvadeset godina u Hrvatskoj sve mijenjalo samo zato da se u biti ništa ne bi promijenilo.

Utoliko je Valentićeva analiza stanja države, njezinih ključnih problema, mogućih rješenja tih problema i prepreka tim rješenjima jednako aktualna danas kao i 1995. kad je napisana. Problemi o kojima Valentić piše – nelikvidnost, posrnula industrija, prenapregnuti proračun, nedisciplina javne potrošnje, interna politička previranja i nemogućnost postizanja strateških razvojnih konsenzusa – problemi su s kojima je bila suočena svaka vlada nakon njegove, uključujući i vladu Zorana Milanovića. U tom razdoblju problemi nisu riješeni, no promijenilo se okruženje – izgubljeno je 20 godina, a umjesto pozitivnog društvenog ozračja nastalog u Valentićevo doba oslobođenjem okupiranih dijelova zemlje, Hrvatska je danas okovana u pesimizmu i posvemašnjoj atmosferi besperspektivnosti. U takvim okolnostima još i jače odzvanjaju poruke o nužnosti jasne razvojne strategije, te odlučnosti i ustrajnosti u njezinoj provedbi. No, preduvjet vođenja takve politike ljudi su velikih kapaciteta, kako stručnog znanja, tako i osobnosti.

Valja se zapitati koliko bi ministara danas bilo spremno dati ostavku zbog principijelnog neslaganja s premijerom? Koliko je njih uopće spremno usprotiviti mu se? U odgovorima na ta pitanja vjerojatno je sadržan i razlog zašto većina građana Vladu smatra nesposobnom, dok Nikicu Valentića i nakon dvadeset godina često karakteriziraju kao najkompetentnijeg hrvatskog premijera. S obzirom na izbore koji predstoje ove i sljedeće godine, mnogi će izbornim listićima tražiti nekog novog Valentića. Ipak, nije bitno pitanje postoji li netko takav. Ključno je da javnost napokon prihvati standard koji je Valentić definirao još prije dvadeset godina – da su ekonomska stabilnost i standard, te socijalna prava, najznačajniji kriteriji za ocjenu uspješnosti državne politike. Budu li se na izborima vodili tim načelom, bez obzira na to kako se zvao onaj za kojeg će glasovati, dobre su šanse da će glasovati upravo za Valentića.

U nastavku donosimo cjelokupni dokument:

U svezi Vašeg traženja da se kao sadašnji predsjednik Vlade (na temelju dvoipolgodišnjeg iskustva) osvrnem na rad Vlade, te predložim ustrojstvo i nove članove Vlade, smatram važnim naglasiti sljedeće:

1. Sadašnje gospodarsko stanje u zemlji

Nakon punih 24 mjeseca ekonomske stabilnosti potpuno su locirani gospodarski problemi i utvrđeni financijski opsezi tih problema. Više od 90% trenutnih gubitaka i ukupnih financijskih dubioza locirano je u komitentskoj strukturi Privredne banke, ukupnom sustavu INE, te brodogradnji i metalnoj industriji.

To jasno pokazuje u kojem je pravcu potrebno poduzeti hitne mjere. To konkretno znači brzo i neodložno restrukturiranje Ine, sanaciju Privredne banke i ostalih velikih banaka, te restrukturiranje i pojedini stečajevi u brodogradnji i metalnoj industriji.

2. Proračun

Bitno područje na kojem moram skrenuti Vašu pozornost je ozbiljna opasnost od nekontroliranog proračunskog trošenja, tj. od stvaranja ozbiljnog proračunskog deficita. Ukoliko se za sljedeću godinu proračun ne izbalansira, nema nikakve šanse održati ove ekonomske ciljeve i ovu ekonomsku stabilnost. Povodom izrade proračuna za sljedeću godinu, te ukupno sljedeće trogodišnje razdoblje, dosadašnji zahtjevi skoro svih ministarstava su toliki da ih ja potpuno otvoreno smatram neodgovornim.

Naime, ti zahtjevi se u nekim slučajevima kreću i dva do tri puta više od sadašnjih odobrenih proračunskih stavki. Proračun u idućoj godini objektivno najviše može rasti za 10-12% i svako veće planiranje proračunskih prihoda je nerealno jer privreda i sa sadašnjom razinom opterećenja nema uvjete za pravi razvoj.

Proračun umjesto poluratnog mora postati mirnodopski i razvojni, ukoliko to političko-vojne okolnosti dopuštaju, te biti jedna od osnovnih poluga i ekonomske stabilnosti i ekonomskog razvoja.

Bez obzira na ogromne poteškoće oko financiranja obnove i obrane proračun za ovu godinu će se s teškom mukom izbalansirati s minimalnim deficitom, ali je moja moralna i ljudska obveza da Vas upozorim na opasnost, koja, zbog nerealnih očekivanja, očekuje i novu Vladu ali i Vas osobno kao Predsjednika Republike.

3. Ustavna i stvarna pozicija Vlade

Po meni, postoje dvije osnovne alternative oko ustrojstva i pozicije Vlade u hrvatskom ustavnopravnom i državnom ustroju.

Prva alternativa:

Unutar jedinstvene državne politike koju utvrđuje Predsjednik države i Sabor Republike Hrvatske, potpuna autonomija Vlade u provođenju politike, poglavito gospodarske politike.

Problemi su toliko složeni da samo jaka Vlada s vrlo čvrstim i principijelnim ministrima može provesti državnu politiku koja će pred Vladu biti postavljena. Smatram da mora vrijediti osnovni princip: “Koliko prava - toliko odgovornosti”. Ukoliko nema samostalnosti Vlade u odlučivanje, ne može se tražiti niti odgovornost Vlade za postignute, odnosno nepostignute rezultate.

Druga alternativa:

U okviru ustavne i političke pozicije Predsjednika Republike, kao nespornog državnog i nacionalnog lidera, izravnije vođenje ne samo državne nego i gospodarske politike iz Ureda Predsjednika Republike, za što postoje ustavne i faktične pretpostavke u okviru polupredsjedničkog sustava.

Ja sam osobno uvijek zagovarao i sada zagovaram prvu alternativu. Samo ministri u svakodnevnom radu u svome resoru znaju ukupnost problema i Vlada, samo u svakodnevnom zasjedanju može, i to teškom mukom, odgovoriti na sve operativne tekuće zahtjeve.

To ne slabi, dapače, jača državnu politiku i Predsjednika države, jer se zna čija je to Vlada i sve pozitivne rezultate rada Vlade baštini ukupna državna politika, posebice vladajuća stranka, dok isto tako snosi i svu odgovornost za eventualne loše rezultate Vlade.

Posebno smatram važnim napomenuti da Predsjednik Republike, i zbog svoje ustavne i faktične pozicije, te velikog autoriteta, ne bi smio izravno sudjelovati u provođenju gospodarske politike, jer bi, među inim, to bilo i nepotrebno izravno približavanje mnogim operativnim problemima, koji bi u nepovoljnom raspletu mogli ugroziti i autoritet Predsjednika Republike.

Potpuno otvoreno, jaka Vlada mora biti i jamac provođenja državne politike, ali i tampon prema Predsjedniku Republike, ukoliko stvari krenu loše.

Iz dosadašnjih razgovora s Vama, u više navrata, i na temelju ukupne situacije, pretpostavljam da ćete se Vi opredijeliti za drugu alternativu, ili za kombinaciju prve i druge alternative.

Smatram da kombinacija nije moguće, osim što, jasno, uvijek postoji jedinstvo državne politike i isprepletenost svih nijansi ukupne politike, ali, ponavljam, moraju se jasno razdijeliti nadležnosti kako bi se mogla utvrđivati i odgovornost.

4. Otvoreni strateški problemi

Državna se politika u najkraćem mogućem razdoblju mora jasno odrediti prema najvećim strateškim problemima, a to su:

1)denacionalizacija

2)privatizacija

3)restrukturiranje najvećih državnih poduzeća

4)sanacija banaka

5)pozicija poljoprivrede,

kao i čitav niz ostalih značajnih područja.

Posebno upozoravam da nije dovoljno postići samo načelni dogovor, nego je potrebno postići potpun konsenzus te jedinstvo u provođenju dogovorene politike, jer je u proteklom razdoblju tu bilo svakodnevnih sukobljavanja između pojedinih obnašatelja vlasti.

5. Kadrovski prijedlozi

Budući, a to mi nećete zamjeriti, da mislim da nećete prihvatiti alternativu za koju sam se zalagao i zalažem, smatram da se kadrovska rješenja u Vladi trebaju tražiti u okviru druge alternative. Stoga predlažem da zbog značaja ekonomske politike potpredsjednika Škegru imenujete za Vašeg savjetnika za gospodarstvo koji bi Vam, kao znalac i principijelan čovjek s dobrim poznavanjem rada Vlade, mogao svakodnevno biti pri ruci oko donošenja veoma delikatnih i dnevnih odluka oko rješavanja gospodarskih problema.

U takvoj varijanti, smatram da predsjednik Vlade treba biti čovjek koji poznaje tekuće probleme Vlade jer bi predsjednik Vlade koji bi došao iz gospodarstva ili bankarstva trebao po mojom procjeni 4-6 mjeseci za uhodavanje, a za to vrijeme ozbiljnosti o obim problema mogu ozbiljno destabilizirati čitavu zemlju.

Zbog toga smatram da bi ili potpredsjednik dr. Jure Radić ili ministar Zlatko Mateša mogli obnašati takvu operativnu funkciju predsjednika Vlade, premda postoji čitav niz ljudi u Vladi ili izvan nje koji bi mogli korektno obnašati dužnosti predsjednika Vlade.

Zbog svojih principijelnih i koncepcijskih stavova teško bih Vam mogao predložiti čelnike pojedinih resora jer se radi o veoma bitnim pretpostavkama i nijansama koje je potrebno poznavati da bih u datom trenutku bio siguran da je netko u stanju obavljati određeni posao. Smatram da je najveći broj članova Vlade vrlo korektno i časno obavljao svoj posao, te da Vam to može biti dobra kadrovska osnovica za izbor budućih članova Vlade.

6. Ustrojstvo Vlade

Sadašnji broj članova Vlade (28) je prevelik i preglomazan i predstavlja već ozbiljan problem u operativnom radu Vlade.Predlažem da nova Vlada ima dva potpredsjednika, jednog za gospodarstvo, a drugog za unutarnju politiku i društvene djelatnosti. To su potpredsjednici - koordinatori bez kojih je nemoguće koordinirati čitav niz resora iz njihove nadležnosti. Predlažem da državni ministri koji su objektivno i najjači članovi Vlade imaju faktično rang i status potpredsjednika. Uz pojedina spajanja sadašnjih ministarstava te ukidanje institucije ministara bez lisnice, došlo bi se sa sadašnjih 28 članova, na otprilike 20 članova Vlade, što smatram primjerenim.

Poštovani gospodine Predsjedniče, premda ste Vi toga potpuno svjesni, dužan sam Vas još jednom upozoriti na ozbiljne probleme u hrvatskom gospodarstvu, na značaj gospodarstva za ukupnu stabilnost države. U sljedećem dugogodišnjem razdoblju će nakon oslobođenja zemlje ekonomska stabilnost i standard, te socijalna prava, biti najznačajniji kriteriji za ocjenu uspješnosti ili neuspješnosti državne politike.

Eventualno odustajanje od programa, povratak inflacije i pad životnog standarda u sljedećoj godini, što nije isključeno, ako se ne poduzmu radikalne i hitne mjere, usporili bi ukupan razvoj Hrvatske za najmanje pet godina, koliko je potrebno da se ponovno dođe u okvire ovakve ekonomske stabilnosti.

Ne treba govoriti koliko bi nas to udaljilo od zemalja poput Slovenije, Mađarske, Poljske ili Češke koje imaju visoke stope rasta i koje će sljedećih pet godina potpuno uhvatiti europski priključak.

Vama osobno, hrvatskom državnom čelništvu želim puno uspjeha u budućem radu.

U Zagrebu, 22. rujna 1995.

>> Velik interes za Večernjakov dokumentarac 'Sasvim nepoznati Tuđman'