Večernji list uspio je doći u posjed cjelovite verzije "Stenografskih beleški" s 18. sjednice Vrhovnog vijeća obrane SR Jugoslavije, održane 7. veljače 1994. godine u Beogradu.
Uz pomoć kolega s NTV Hayat osigurali smo taj dokument koji nosi oznaku
"vojna tajna strogo poverljivo", a koji je korišten kao dokazni
materijal na suđenju bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu
Miloševiću.
Upravo su oznake tajnosti na tome dokumentu bile argument vlastima u
Beogradu da od glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte dobiju
obećanje da će Međunarodnom sudu pravde, pred kojim se vodio proces BiH
protiv SRJ po tužbi za genocid, biti omogućen uvid samo u cenzuriranu
verziju dokumenta. U toj verziji gotovo je potpuno zatamnjena rasprava
o drugoj točki dnevnog reda sporne sjednice - "tekućim pitanjima".
Iza tako benignog naziva našla se rasprava o mobilizaciji za potrebe
srpskih snaga u Hrvatskoj i BiH, te "angažovanje Vojske Jugoslavije u
bivšoj Bosni i Hercegovini". Izvorni necenzurirani zapisnik sa sjednice
Vrhovnog vijeća obrane SRJ, kojoj su prisustvovali Zoran Lilić,
Slobodan Milošević, Momir Bulatović, Momčilo Perišić, Radoje Kontić,
Pavle Bulatović, Milo Đukanović, Nikola Šainović i Slavko Krivošija,
potvrđuje aktivni angažman tadašnje SRJ u agresiji na Hrvatsku i BiH.
Tako, primjerice, prilikom razmatranja imenovanja novih vojnih
zapovjednika u Vojsci Jugoslavije (VJ) prisutni odlučuju i o tadašnjem
ministru obrane tzv. Republike Srpske Krajine Dušanu Rakiću. Vlasti u
Kninu više ga ne žele za ministra, pa general Perišić traži da se on
formalno "vrati" u službu VJ. Milošević reagira ljutito jer, kako kaže,
kninsko rukovodstvo prečesto traži promjenu vojnih kadrova koji dolaze
iz Beograda.
General Perišić informira prisutne i o unutarnjoj borbi za vlast među
krajinskim Srbima, pri čemu je očito da svoje ključne ljude u
okupiranim dijelovima Hrvatske jugoslavenski vrh vidi u Milanu Martiću
i Milanu Babiću. S druge strane, zabrinuti su zbog utjecaja koji
Vojislav Šešelj ima na dijelove tamošnjih vojnih postrojba.
Razmatrani su i načini upućivanja vojnih sredstava i opreme na
okupirana područja Hrvatske i BiH, a vrlo polemična rasprava vođena je
o angažmanu regularnih postrojba VJ u BiH. Najviše se razgovara o
slanju padobranske brigade iz Beograda, pri čemu Momir Bulatović negira
tvrdnju generala Perišića da su vojnici na ratišta upućivani
dragovoljno. Navodi i primjer dvojice poginulih vojnika iz Nikšića koji
nisu bili dragovoljci. Za sam kraj ostavljena je informacija o
pripremama NATO udara na srpske snage u BiH i "objašnjenje" zločina na
sarajevskoj tržnici Markale.
Osim što dokazuje izravno sudjelovanje SR Jugoslavije u agresiji na
Hrvatsku i BiH, sporni zapisnik pokazuje da je general Perišić bio
osoba od ogromnog povjerenja Slobodana Miloševića i "mozak" vojnog
djelovanja SRJ u napadnutim republikama.
Bulatović: Vojnici nisu išli u rat dobrovoljno
Oštra rasprava vođena je o mobilizaciji i angažmanu jedinica Vojske
Jugoslavije na ratištima u BiH i Hrvatskoj. Dok Momir Bulatović
negoduje zbog “nespretnog” slanja vojnika na ratište i pogibije
nekoliko vojnika iz Nikšića, general Perišić tvrdi da su se svi oni
dragovoljno prijavili za odlazak u rat.
BULATOVIĆ: Poginula su dvojica momaka iz Nikšića. Ja se sada trebam
suočiti s njihovim roditeljima, da im kažem kako i zašto su poginuli!
MILOŠEVIĆ: Ako su išli kao dobrovoljci, onda je jasno.
BULATOVIĆ: Nisu išli kao dobrovoljci.
MILOŠEVIĆ: Ako ih je naterao neko da idu, to je onda drugo!
PERIŠIĆ: Od svih tih ljudi koji su išli imam napismeno da su išli
dobrovoljno.
BULATOVIĆ: Nama to zapad sada neće da prigovori, nego će prigovoriti
onda kada bude trebalo da se skidaju sankcije. Dobro, ništa! (dj)