Ekstremna ljevica bit će ‘jaka’ kao i njezin ljuti neprijatelj – ekstremna desnica

Subota 17. prosinca

Ima i trg na kojem se ori ‘Za Bleiburg spremni!’

Za dom spremni – orilo se središtem Zagreba. Tako sa “zgražanjem” javljaju mediji o prosvjedu ekstremne desnice u Zagrebu. Malo, sasvim malo od mjesta na kojem su bili prosvjednici ima trg – Trg maršala Tita – na kojem neprekidno odjekuje pozdrav – za Bleiburg spremni, za ubojstva desetaka tisuća Hrvata spremni, za Gole otoke i Stare Gradiške spremni, za ubojstva političkih emiganata spremni, za komunistički teror, totalitarizam i diktaturu spremni. A štite ga i ne daju ukloniti i predsjednik SDP-a, jedne od dviju najjačih stranaka u Hrvatskoj, Davor Bernardić, i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i drugi baštinici crvenih anđela. O tome mediji ne pišu, pitanja o tome premijeru Plenkoviću novinari ne postavljaju, niti saborski Odbor za Ustav, koji raspravlja i donosi zaključke o ustaškom pozdravu, na dnevnom redu ima tu komunističku ostavštinu. Nema na dnevnom redu ni srpski tjednik “Novosti”, koji redovito ima pozdrav – za blaćenje Hrvatske i Domovinskog rata spremni, i koji se financira novcem iz državnog proračuna, kao ni njegova izdavača Milorada Pupovca. Biračima za budućnost – glas za HDZ glas je za Pupovca!

Nedjelja 18. prosinca

Sat udbaškog novinarstva – na ništa odgovorio ništa

Opet smo danas u “Nedjeljom u dva” na HTV-u gledali i slušali sat udbaškog novinarstva. Voditelj, koji se na HTV-u pojavio nakon komunističke čistke koju su napravili Ivica Račan i drugovi, i koji svojim protivnicima poručuje neka “jedu govna” te ugošćuje pročetničke Miloševićeve ministre poput Tijanića, premijeru Plenkoviću nije postavio ni jedno pravo pitanje – o katastrofi u gospodarstvu, stranim profiterima, iseljavanju iz Hrvatske, inozemnom dugu... Manje-više cijeli razgovor potrošio je na “isljedničku” istragu o Čokolindi, pri čemu je, poklonivši sugovorniku “Kraševu” čokoladu, izrazio simpatije za četničkog srbijanskog premijera Vučića, zatim na pozdrav “Za dom spremni”, na blokadu Srbije u pregovorima s EU, na Rusiju i Ukrajinu, na napade na Radu Šerbedžiju itd. Plenković se pred takvim voditeljem ispričao zbog jasenovačke ploče, što je nedostojno i ispod svake razine i što je bila cijena plaćena da ga nacija gleda sat vremena kako, onako šarmantan i tečan kao slavina, na ništa ne odgovara ništa. U već legendarnom stilu – izvana Sanader, iznutra ništa.

Ponedjeljak 19. prosinca

Zakon o pobačaju stigao iz smicateljeve diktature

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić pozvala je Državno odvjetništvo da procijeni ima li elemenata mržnje u stajalištu inicijative ProLife da su “žene koje su počinile pobačaj ubojice”. To “pripada području kaznenog djela, a u Republici Hrvatskoj pobačaj je legalan”. Drugarica Višnja svakako zna da su Hitlerovi, Staljinovi, Titovi... zločini učinjeni legalno, a osim toga, zakon po kojemu pobačaji nisu kazneno djelo naslijeđen je iz diktature masovnog smicatelja Josipa Broza Tita a nije donesen u samostalnoj Hrvatskoj. Bilo bi puno bolje i moralnije da se pravobraniteljica zauzela za zakon koji bi u mnogim slučajevima mogao spriječiti pobačaj i tako ženski spol zaštititi od zla, u čemu bi zacijelo bilo puno ljubavi a nimalo mržnje. U Hrvatskoj se pravo na pobačaj uvelike poimlje kao civilizacijska tečevina, kao nešto dobro, napredno te što ide na ruku ženama jer im omogućuje da “same raspolažu svojim tijelom”. Tog liberalnog trijumfalizma nad ubijanjem nerođene djece kukavički se boje i konzervativni hrvatski političari pa se ne usude reći ništa ni slično onome što je, na primjer, rekao izrazito liberalni Obama – da je pobačaj “za svaku ženu odluka koja slama srce, koja ima etičku i duhovnu dimenziju”. Ima li pravobraniteljica srce?

Utorak 20. prosinca

Oduzmete li ljevičarima glavnu metu, gube smisao

Dobrodošlica novoj lijevoj stranci izostala je i gdje se očekivala. U izrazito lijevom “Novom listu” komentator Zlatko Crnčec žestoko se obrušio na “prastare fraze Nove ljevice”, ustvrdivši kako govore neistinu povezujući s kapitalizmom svoje ljute neprijatelje, radikalne desničare, koji “su u pravilu potpuni društveni marginalci bez ikakvog i najmanjeg dodira s političkim i gospodarskim establišmentom”. A same novoljevičare pozdravio je Goran Beus Richembergh, predstavnik HNS-a, stranke koja “snažno promovira interese hrvatskog krupnog kapitala”. Osim toga, njihove “omiljene teze” o “nekakvoj refašizaciji društva” potpuno su “pogrešne i navučene”, jer “kada sve hrvatske krajnje desničare staviš na hrpu ne dobiješ više od tri posto”. I što sad? Ako im oduzmete glavnu metu, novoljevičari gube razlog postojanja. I imat će istu političku sudbinu kao i “fašisti”, bit će “potpuni društveni marginalci”. Na to su zacijelo unaprijed računali, a svrhu će imati: kako sam već pisao, svojim krivotvorinama o Hvatskoj služit će Beogradu, Zuroffu i drugima u inozemstvu željnim “fašizma” u Hrvatskoj.

Srijeda 21. prosinca

Europske države – ničije zemlje za svačiji prolazak

Sjećate li s onih srceparajućih Milanovićevih izljeva dobodošlice migrantima, spremnosti Hrvatske da ih prigrli, žestokog protivljenja žici na granici... “Mislim da tim ljudima”, govorio je premijer, “treba dati priliku da se zaposle, da stvaraju, da plaćaju porez, da pridonose”. Istraga će možda pokazati je li terorist koji je u Berlinu kamionom usmrtio dvanaest ljudi na božićnom sajmu bio među izbjeglicama, kretao se balkanskom rutom, pa prošao i kroz Hrvatsku. Ako jest, očito se nije javio Zoranu Milanoviću da mu premijer u Hrvatskoj “dade priliku da se zaposli”, nego je produžio i “posao” našao u Njemčakoj kao masovni ubojica. A “posao” mu je dala njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je, kao i Milanović, bila puna ljubavi prema migrantima. Što bi mogli sada reći ona i drugi političari iz EU koji su razapinjali Orbana zbog njegove odlučne zaštite od migranata? Što god da kažu, jedno je sigurno: da europske države nisu postale ničije zemlje za svačiji prolazak, da su zadržale staru suverenost i strogost na granicama, emigrantske krize ne bi bilo, opasnost od terorizma bila bi mnogo manja, bili bi sačuvani mnogi životi, i to životi običnog svijeta –- političke i ine elite ionako su zaštićene.

Četvrtak 22. prosinca

Neslavan kraj bivšeg predsjednika Mesića

Kakav neslavan kraj! Stjepan Mesić nije na proteklim izborima uspio ući u Sabor s liste Narodne koalicije jer nije dobio dovoljno preferencijalnih glasova, a sada je Ustavni sud proglasio ustavnom odluku Vlade da mu ukine ured bivšeg predsjednika. Ostavljen i od naroda i od institucija, optužujući one koji stoje iza te odluke za “revitalizaciju fašizma”, ode Mesić u povijest. U povijest koja je zabilježila kako je 1967. godine u Saboru tražio kazneni progon za potpisnike Deklaracije o hrvatskom jeziku, kako je 1994. u Hrvatskom saboru, kako kaže Luka Bebić, “u najdelikatnijoj i najtežoj fazi Domovinskog rata”, predvodio “pokušaj puča”, kako mu je u dva predsjednička mandata opsesija bila “detuđmanizacija”, kako je stranim novinarima pričao morbidne viceve o svom prethodniku, kako je medijima, pogotovo “svojim”, dijelio transkripte Tuđmanovih razgovora, kako je patriotski svjedočio u Haagu, kako je svoje medijske i ine protivnike nazivao “seronjama” i “smećem”, kako je u dijaspori pjevao ustaške pjesme i držao proustaške govore... I takav, ostao je ikona ljevice, što je znak visokih kriterija njezine svetosti.

Petak 23. prosinca

Srpsko vodstvo nikad neće završiti verbalni rat

Jedan list piše kako “istaknuti diplomat u Zagrebu” tvrdi da se verbalni rat između Srbije i Hrvatske približava kraju, da će se do ljeta ili do jeseni iduće godine susresti premijeri Plenković i Vučić te da se inicijativa za to čeka od Srbije. Kad-tad će se predsjednici vlada dviju država sastati, ali je nemoguće da prestane “verbalni rat”, ili točnije – da srpsko vodstvo prestane ocrnjivati Hrvatsku. Prvo, taj je rat jednostran, hrvatska vlast u njemu ne sudjeluje, ona samo vrlo suzdržano kadšto odgovori na agresivne optužbe iz Beograda. Srbijanski politički vrh će, na primjer, uvijek kad se u Hrvatskoj slavi obljetnica Oluje hrvatske osloboditelje optuživati za genocid, ubijanje i protjerivanje Srba, a teško je zamisliti da će šutjeti i u drugim prigodama. Za srbijanske političke elite i većinu medija neprijateljsko je samo postojanje samostalne Hvatske i način na koji je nastala i obranila se od agresije. Oni nikad tu agresiju nisu završili, samo su u njoj poraženi, i znaju da bi u novom sukobu opet tako bilo, pa im je ostao još samo verbalni rat kao trajno stanje.

>>Može li aktivistička Nova ljevica ugroziti SDP?

>>'U Jugoslaviji se živjelo bolje, a NDH i komunizam nisu isto'