Super mi je onaj pravoslavni ZZ-pop koji je nedavno došao u Hrvatsku i ustvrdio kako su i Srbi u povijesti, doduše, radili zločine, ali puno manje nego drugi. Ispada da je Irinej došao da bi beatificirao srpske zločine, ali ispod sirove vanjštine njegova plitkog istupa krije se velika istina, istaknuta posve nehotice, da je ekumenizam zločina jedina crkva koja može združiti narode i u kojoj se svi mogu moliti bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.
Nema nevinih kada se strahota pokušava opravdati kroz kolektivitet. To je tužna i tek naizgled apsurdna istina ljudske univerzalnosti u koju su se sjajno uklopili i hrvatsko-srpski odnosi, kao i odnosi ostalih nevoljnika. Obilježavajući vlastita nacionalna stradanja, nitko nije u prilici reći "ovdje su nas klali i strijeljali, a da mi to nikada nismo radili drugima". Baš zato, u obraćanju vlastitoj savjesti brojke postaju presudne, kvantiteta zločina trebala bi biti prevaga našoj kolektivnoj kvaliteti i to je točka u kojoj počinje licitiranje. "Dobro, mi jesmo poklali njihovih 50 tisuća, ali oni su prije toga poklali naših 65 tisuća." Prebrojavanje ubijenih biva jedinom metodom kojom će se htjeti relativizirati istina, ali će ona zbog tog jadnog pokušaja postati još više gorka i još više cinična. Kvaliteta zločina nema ogledalo u kvantiteti. I jedno jedino ubojstvo je zastrašujuće, dok se s masovnošću više dobiva na dojmu, a manje na zloćudnosti. Zašto spašavanje jednog života znači i spašavanje cijelog svijeta, a istodobno ubijanje jednog života ne znači i ubijanje istog tog svijeta? Zato što smo ogrezli u krvi i što nam je pod normalno ubiti, a pod čudom spasiti. Irinej nije rekao ništa pogrešno iz vizure svoje humanističko-vjerske obuke.
Sve velike religije ovog svijeta koje su proizašle iz judeokršćanske tradicije ne gledaju kako prevenirati zločin, nego kako ga opravdati. Oprost pa otkup grijeha daleko je jednostavniji put od njihova nepočinjenja, ta metoda iziskuje puno manje unutarnjeg izazova, dok je samo razapinjanje između boga koji prašta i boga koji kažnjava intimistički odnos djeteta i krvnika u vječnosti izmišljena odnosa dobra i zla. I zao odnos prema nekom može biti dobar, može biti proglašen i ozakonjen kao dobar, no to ne znači da je neosporiv i da nije nakaradan, čak i kada ga se blagoslovi i daje božanski vjetar u leđa. U tom svjetlu kršćanski ekumenizam o kojem se sve glasnije i sve učestalije govori u stvari je vapaj religijsko-političkog programa koji je došao do idejnog zida i koji, posve logično, traži rješenje masovno shizofrene situacije što ju je proizvela njihova interna šizma. Irinej sigurno nije razmišljao o tome da, uz one koji su ubijali i klali više od Srba, postoje i oni koji su to radili manje, odnosno da će svi drugi ustvrditi kako su baš oni bili srpske žrtve. Što tada? Kakva je srpska pozicija u odnosu na njih i kako će Irinej doći među njih i po vlastitoj aritmetici zločina zazivati ekumenizam s pozicija većeg klanja?
Ekumenizam, ili ono što bi trebalo obuhvaćati cijeli svijet, u kršćanskom bi se slučaju sveo na završni račun, podvlačenje crte ispod stoljeća bezrazložno idiotskih masakriranja u ime istog boga i u ime istog njegova navodnog sina. Za sve one koje smo u tom padavičarskom nagnuću pobili lakonski ćemo zaključiti, jebiga, dogodilo se, a razmjere međusobne okrvavljenosti izjednačit ćemo ekvilibristikom brojeva. Statistika leševa morala bi nas lišiti svake odgovornosti. No hoće li to biti dovoljno da se stvar doista istjera na čistac i da se izmirimo sa svim tim besmisleno poniženim tijelima? Hoće li nas to, recimo, pomiriti s onim tisućama dječaka koji su 1212. na poziv pape, koji nije mogao skupiti dovoljno odraslih križara, iz cijele Europe došli u Marseilles u namjeri da se pridruže borbi za "oslobođenje" Jeruzalema? Venecija se nagodila s papom da ih pošalju u Palestinu, ali su ih isti Venecijanci prodali šeicima koji su ih odveli u svoje hareme u Sjevernoj Africi. I to se moglo svesti pod opravdanu žrtvu za našu stvar, premda je bila riječ o bezočno kurvinskoj trgovini robljem, na što se, ruku na srce, svodi sav naš religijski pretjerani zanos. Doći će vrijeme da se u kontekstu ekumene počne govoriti i o islamu, koji je sada u svojoj "križarskoj" fazi što ju je, u onoj najekstremnijoj varijanti, inicirao upravo zapad. I ako je točno da se u nekim notesima tajnih službi "Arapsko proljeće" zapisivalo kodnim imenom "Čišćenje svinjca", onda se svi aktualni procesi mogu podvesti pod dugi kontinuitet manipulacije povijesnim razlomcima. Što bi Irinej rekao da je došao u Jeruzalem? Kako bi Srbi stajali u odnosu na Židove i Palestince? Mogu li svećenici svih vjera i bogova danas putovati svijetom bez kalkulatora? Zbrajajući leševe samo nastavljaju oduzimati žive.
>> 'Paušalna procjena patrijarha Irineja uvreda je za sve žrtve rata'
>> Patrijarh Irinej: Zlo su činili susjedi nama i mi njima, ali mi u mnogo manjoj mjeri
Žalosno je samo što ovakvi poput ovog irineja (namjerno pisano malim slovom) mogu mljeti ovakve gluposti a to mu nije prvi puta da omalovažava i pljuje Hrvate a naša vlada ni da pisne.Sramota.Šta bi se desilo da recimo Bozanić ode u pašaluk i tamo ponižava Srbe?Ovi mitomani bi već drugi dan kmečali da bi cijeli svijet znao.Opet bi jadni,nezaštićeni i dobronamjerni bili u opasnosti.