Čini se kako je svakome jasno da Vladimir Putin nije supermen. Iako bi po medijskim napisima netko mogao tako zaključiti. Činjenica je da nitko ne može sve sam, a isto je tako činjenica da je i on toga svjestan. Iako mu ne smeta da ga tu i tamo okite titulom nacionalista, barem onog umjerenog, isto je tako činjenica da neki njegovi ključni ljudi uopće nisu pravi Rusi.
Ljudi iz sjene
Njegov ministar obrane Sergej Šojgu je Tuvan, iz male Republike Tuve na jugu Sibira. Nije Ruskinja niti Elvira Nabiulina, šefica središnje ruske banke. Ona je Tatarka iz Republike Baškortostan ili Baškirije smještene na jugu Urala. Rođena je u radničkoj obitelji, od oca vozača i majke tvorničke radnice. Odrasla je čitajući Tolstoja, Dostojevskog i Kafku. Diplomirala je povijest gospodarske misli na Državnom sveučilištu u Moskvi koje se nije tako striktno držalo sovjetske ideologije. Takvi ljudi iz sjene intrigiraju svjetsku javnost koja se uporno nada kako će upravo u nekoj od tih osoba pronaći Putinovu slabu točku. Čini se, ipak, kako to nije Elvira Nabiulina, žena koju je Putin imenovao prvom ženom na čelu središnje banke neke od država G8. Ona je, kako navode zapadni mediji, u posljednje četiri godine, otkako je na čelu središnje banke Rusije, najzaslužnija za rusko preživljavanje zapadnih sankcija. I ne samo toga već i pada cijene nafte i plina, glavnog ruskog izvoznog proizvoda.
Iako je Vladimir Putin sasvim uspio u namjeri da potpuno raskrsti sa za Rusiju mračnim 90-im godinama, u ekonomskom smislu nije mogao učiniti puno. On se, naime, u ekonomiju naprosto ne razumije previše. Taj je zadatak povjerio provjerenim kadrovima, profesionalcima, ali ipak konzervativnih nazora. Takva je i Nabiulina koja, osim ekonomije, gaji i strast prema francuskoj poeziji, pogotovo prema Paulu Verlaineu čija djela zna recitirati iz glave. Obožava i Anu Ahmatovu čijeg je muža dao pogubiti Staljin. Kao da je ekonomija tolika strast da ju je uključila i u privatni život, udana je za rektora moskovske Više ekonomske škole Jaroslava Kuzminova. Ona je tako 2000. godine postala zamjenicom ministra gospodarstva, a ministricom 2007. godine.
Ključno iskustvo
To iskustvo naziva ključnim za svoje razumijevanje gospodarstva, i u domaćim okvirima, ali i ruskog u međunarodnim okvirima. Imala je već iskustva. Već je u doba ruskog sloma 1998. bila dio strukture ondašnjeg Jeljcinova vodstva gdje je također dogurala do zamjenice ministra gospodarstva. Nakon kobne 1998. odlazi u privatni sektor, ali samo nakratko jer je, rekosmo, u administraciju vraća Putin.
Prva kriza 2008. godine snažno je pogodila Rusiju razotkrivši slabosti njezina gospodarstva. Zapadni investitori i trgovci povukli su sredstva zbog te velike globalne krize, središnjoj je banci preostalo samo umjetno održavati tečaj, što ju je stajalo više od 200 milijardi dolara u samo nekoliko mjeseci. Državni je BDP 2009. pao za osam posto.
Nakon ministrovanja Elvira Nabiulina kratko je vrijeme bila Putinova savjetnica, a 2013. postala je guvernericom središnje banke Rusije smještene nedaleko od Crvenog trga. Odgovornost – nadzor nad četiri i pol tisuće financijskih institucija i deset tisuća kompanija, dotokom novca, kamatama...
Na tom je mjestu naslijedila Sergeja Ignjatjeva koji je tu dužnost obnašao 11 godina. Njezin je izbor bio iznenađenje, svi su očekivali da će Putin odabrati Alekseja Uljukajeva koji je bio Ignjatjevljev zamjenik devet godina. Ipak, Nabiulina je poduzela brojne mjere među kojima se neke posebno ističu. Npr. rast deviznih rezervi koji se dogodio između 2008. i 2013. zahvaljujući visokim cijenama nafte. Upravo zahvaljujući ovim rezervama Rusija je mogla nastaviti agresivnu protuzapadnu politiku jer se ovaj put, za razliku od 1998., nije morala obraćati MMF-u. Zatečene rezerve dobro je znala iskoristiti. Ona je, kada je cijena nafte počela padati, ubrzala plan kojim će se omogućiti plivajući tečaj rublja. Bilo je to unatoč snažnom protivljenju Putinovih savjetnika. Rubalj je, naime, u odnosu na dolar pao 40 posto samo u 2015. Održavati mu vrijednost rezervama doprinijelo bi nacionalnom ponosu, održalo kupovnu moć prosječnom Rusu, ali te bi se rezerve brzo potrošile. Umjesto da novac troši na održavanje dolara, Nabiulina ga je usmjerila prema najteže pogođenim bankama i energetskim kompanijama kako bi one lakše otplatile vlastiti vanjski dug. Rezerve su iskorištene i za pokrivanje proračunskog deficita, a kako se popravljaju cijene nafte, tako se nanovo popunjavaju i rezerve. No pad rublja izazvao je povećanje cijena uvoza i smanjenje plaća za deset posto, iako su one i dalje trostruko veće nego 2000. kada je Putin preuzeo vlast. Savršeno je jasno kako će je zbog takve politike kritizirati još brojni ruski ljevičari.
Komunistički deputat Vjačeslav Tetjokin nazvao ju je najskupljom ženom u povijesti Rusije. Ipak, bio je to povijesni potez koji je, izgleda, omogućio Rusiji da ne završi u gospodarskoj izolaciji. Nažalost, loš tečaj rublja natjerao je središnju banku na povećanje kamata. S 10,5 na 17 posto. Bila je to velika kocka, no to i druge mjere usporili su i inflaciju koja je sada sedam posto, još daleko od željena četiri posto. Oko tri posto BDP-a troši se na rekapitalizaciju banaka u kojima se to isplati i kompenziranje ušteđevina građanima u onima gdje se rekapitalizacija ne isplati. Putin je Nabiulinoj dao i otvorene ruke za obračun s do tada nedodirljivim bankama. Dozvolu za rad izgubilo je oko 200 banaka, što je gotovo petina ukupnog broja. Nabiulinu kritiziraju kako njezine mjere, iako uspješne, nisu učinile previše da bi popravile lošu investicijsku klimu. Činjenica je, ipak, kako su znatno popravljene korporativne rezerve novca. Sada tvrtke imaju pregršt novca za ulaganje. Za sve to Euromoney proglasio ju je bankovnom guvernericom godine za 2015.
Nabiulina je svjesna da će i dalje imati pretjeranu ulogu u ruskoj ekonomiji sve dok se u Rusiji ne popravi gospodarska klima. A ona je uvjetovana prije svega vanjskom politikom. Nakon svih ovih uspjeha, Nabiulina se ne libi uputiti pokoju strelicu na adresu predsjednika Putina. Za Bloomberg je izjavila kako ritam promjena koje bi Rusiju učinile zanimljivijom stranim investitorima nije zadovoljavajući. Možda i tako Elvira Nabiulina nastoji umanjiti sumnje da zbog dugih i bliskih odnosa s Putinom nema dovoljno neovisnosti potrebne za vođenje središnje banke. Mnogi, naime, imputiraju da središnju banku Rusije zapravo vodi Putin. Rado će se istaknuti da na guverneričinu stolu postoji poseban telefon nakon čije zvonjave svi izlaze iz sobe. Ipak, po svemu, ne izgleda baš tako. I sam Putin ističe kako središnja banka nije jedina odgovorna za gospodarsko stanje u zemlji.