Emir Hadžihafizbegović: Susret 
s kćeri poginule vratio me u život

Bojim se vremena koje je pred nama, a film "Takva su pravila" tjera na razmišljanje o tome kakva je budućnost ne samo Hrvatske te Bosne i Hercegovine nego i čitavog svijeta. Umjetnost ima dva zadatka, otvarati probleme i popravljati ljude, a mislim da ovaj film ispunjava oba – kaže Emir Hadžihafizbegović kojeg od sutra u domaćim kinima gledamo u psihološkoj drami "Takva su pravila" redatelja Ognjena Sviličića, višestruko nagrađenoj na prestižnim svjetskim festivalima.

Najteža uloga u karijeri

A da je film inspiriran slučajem 18-godišnjeg Zagrepčanina Luke Ritza, njegova bošnjačkog vršnjaka Denisa Mrnjavca kojeg je banda maloljetnika u tramvaju izbola nožem do smrti, odnosno univerzalnim iracionalnim nasiljem među maloljetnicima, izazvao veliko zanimanje publike bilo je jasno na preksinoćnjoj hrvatskoj premijeri u zagrebačkom kinu Europa gdje su gledatelji sjedili i na stepenicama dupkom pune dvorane. Emir igra oca besmisleno stradalog tinejdžera, a tu rolu 53-godišnji glumac opisuje kao najtežu dosad. Za nju je nagrađen i dosad najvećim priznanjem u karijeri, Zlatnim lavom u Veneciji za najboljeg glumca, a konkurenti su mu bili Ed Harris, Ethan Hawk i druge svjetske zvijezde.

– Na dan kad smo snimali scenu na patologiji, što je možda najteža scena u mom životu, tumarao sam ulicama Zagreba i razmišljao o tome kako bih u stvarnom životu reagirao da moje dijete netko pretuče – kaže otac 24-godišnjeg Edina, studenta međunarodnih odnosa i diplomacije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, i 20-godišnje Amre koja studira produkciju na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti.

– Kćeri sam rekao: "Nemoj misliti da će ti moje ime biti potpora. Mnogi će htjeti trenirati strogoću na tebi da bi pokazali da nemaš nikakve privilegije i da ti se ne gleda kroz prste." Upozorio sam je da će biti raznih situacija, ali Amra je dovoljno pametna i dobro odgojena i neka se probija kroz taj posao a da očevo ime nije zalog za dobru producentsku priču – ističe Emir koji za sebe kaže da je klasični bosanski babo.

– Sve u dogovoru sa suprugom, na kraju bude kako ja kažem – smješka se pa otkriva kako je sa suprugom Aidom 20. siječnja proslavio 25 godina braka.

– Supruga je za taj dan iz Sarajeva došla u Zagreb, otišli smo na lijepu večeru uz cvijeće i poklončiće. Razgovarali smo o proteklih 25 godina koje su bile godine kušnje jer tijekom braka puno smo bili razdvojeni, tu je bila i agresija na BiH kada sam otišao na ratište...

U ratu je izgubio majku, velik dio obitelji u Srebrenici, prijatelje. Poslije rata dobio je šećernu bolest i kaže da ga je taj četverogodišnji period rata dosta determinirao u poslijeratnoj životnoj filozofiji.

Čeka pravno rješenje

– U te četiri godine prošao sam nečije 44 godine. Od 1995. naovamo dobio sam samopouzdanje, neku vrstu mudrosti, čvrstoće, poštivanja samog sebe i drugih. Poslije tog ekstremno teškog iskustva nijedna životna situacija ne može te više iznenaditi i sve što je poslije rata dolazilo bilo je manje teško osim tragedije koja se dogodila 12. listopada lani. To je jedino teže iskustvo od onoga koje sam imao u ratu – iskreno kaže. O susretu s Lanom i Ninom, kćeri i rođakinjom tragično preminule Danice Kuduz na koju je Emir automobilom naletio na autocesti, govori:

– Razgovarao sam s njima, to su dvije nevjerojatno dobre osobe. Način na koji su Lana i Nina razumjele cijelu tu priču vratio me u život. To mi je najbitnije, za sve sam ostalo legalist i dok istraga ne bude okončana, bit ću u Zagrebu. Nakon 12. listopada u Bosni sam bio 48 sati, ostalo sam vrijeme u Zagrebu – kaže Emir koji je u nesreći teže ozlijeđen te je završio na operaciji ruke, a bit će potrebna još jedna operacija jer stanje nije dobro. No to mu je sve, ističe, manje važno.

– Posao i sve ostalo trenutačno mi je u drugom planu. Najvažnije mi je da slučaj te tragedije bude pravno riješen – kaže.

>> Poznati na premijeri filma 'Takva su pravila' Ognjena Sviličića

>> Emir Hadžihafizbegović shrvan: Želim se sresti s obitelji Kuduz