Eniciklika o ekologiji za našu budućnost

Kakav svijet želimo ostaviti onima koji će doći poslije nas, djeci koja rastu, pitanje je koje postavlja papa Franjo u enciklici „Laudato sii“ (Hvaljen budi), koja je danas predstavljena javnosti na posebnoj konferenciji za novinare, te koja poziva  četvrtak, poziva na „ekološko obraćanje“ cijelog čovječanstva. Eniciklika ima 190 stranica i podijeljena je u šest poglavlja. Upotrebljena su znanstvena istraživanja o stanju Zemlje i posljedicama nemara prema stvorenome za cijelo društvo.

Zemlja je pokradena i maltretirana, te se žali zbog toga zajedno sa svima napuštenima. Papa se s enciklikom obraća svima. Njezin naziv „Hvaljen budi“ preuzet je iz Pjesme stvorova (Cantico delle creature) sv. Franje Asiškoga po kojem je Bergoglio i preuzeo svoje papinsko ime. Svako stvorenje ima svoju vrijednost, a čovjek nije vlasnik prirode, koja nije materija na našem raspolaganju. Ekologija je uvijek i „ljudska ekologija“. Ekološka neravnoteža stvara i socijalnu nejednakost, koja dovodi do ratova. Sv. Franjo Asiški govori o zemlji kao o „majci“ i „sestri“, te se brinuo o siromašnima. Bergoglio nabraja uzroke ekološke krize kao što je globalno zatopljenje, klimatska promjena, zagađivanje, osiromašenje biorazličitosti, nedostatak prava na vodu za sve, te o ekološkoj razlici između sjevera i juga. Vanjski dug siromašnih zemalja postao je instrument kontrole nad njima. Franjo ukazuje na slabost međunarodne politike u donošenju zakona kojima bi se štitila okolica. U zakonske sustave potrebno je uključiti ograničenja u iskorištavanju prirode i jamčiti zaštitu ekosustava. Ima li čovječanstvo sposobnosti da surađuje u izgradnji naše zajedničke kuće, pita Papa u enciklici koju je napisao uz pomoć mnogih suradnika.

U prvom poglavlju iznosi se Ono što se događa našoj kući, drugo poglavlje ima naslov Evanđelje stvorenog. Treće poglavlje ima znakoviti naslov: Čovjekov korijen ekološke krize. U četvrtom poglavlju pod naslovom Integralna ekologija se naglašava kako svako smanjenje solidarnosti i građanskog prijateljstva izaziva štetu za okolicu. Tu Franjo iznosi kako postoji povezanost između ekoloških i društvenih i ljudskih pitanja, a ta povezanost ne smije biti prekinuta. Peto poglavlje pod naslovom Neki pravci za orijentaciju i akciju iznosi kako Crkva nema namjeru definirati znanstvena pitanja niti zamijeniti politiku, već poziva na poštenu i transparentnu raspravu, jer određene potrebe ili ideologije ne čine dobro zajedničkom dobru. Ekonomski moćnici opravdavaju sadašnji sustav u kojem je privilegirana spekulacija i financijska zarada, a zanemaruju se učinci takve politike na dostojanstvo čovjeka i okolice. Papa kaže kako se može predvidjeti da nestanak nekih izvora, nekog bogatstva, stvara scenarije za nove ratove. Enciklikom poziva sve, dakle ne samo katolike, da hrabro uspostave dugotrajne projekte umjesto što tragaju za vlašću, što žele vladati. Ako se ne bude izmijenilo dosadašnje držanje prema stvorenom bit će ugrožen naš opstanak.

Obrazovanje i ekološka duhovnost naslov je šestog i posljednjeg poglavlja enciklike. Poziva se na ekološko obraćanje, odnosno da se čovjek konačno preobrati, postane svjestan okolice, stvorenog i za to je potreban odgojno-obrazovni hod. To je moguće postići i jednostavnim svakodnevnim činima prije svega odbacivanjem logike nasilja, iskorištavanja i egoizma. Osviještenost koju se živi u slobodi i spoznaji je oslobađajuća.  Ne govori se samo o zaštiti stvorenoga, već o čovjekovu ponašanju prema prirodi i društvu, o konzumizmu i svemu što osiromašuje čovjeka i njegovo dostojanstvo. Ističe se kako svi imaju pravo na pitku vodu, a što danas nemaju. Eniciklika poziva na preispitivanje naše savjesti.

>> Jeb Bush: Neću dopustiti da mi ekonomsku politiku diktira papa!