Da upale sve svoje fenjere i lampe, trebali bi im sati, gotovo bi prošla noć. Svijetle kao i prvoga dana, bez obzira na to što su mnogi od njih prevalili gotovo stoljeće i pol. Zavidnu kolekciju tih svjetiljki, najveću u regiji, prikupili su entuzijasti iz Osijeka, njih 17, okupljeni u udrugu Svjetlost fenjera.
– Najstariji je moj fenjer iz 1880. Sastavljen je ručno, cijevi su lemljene, po tome se prepoznaje starost fenjera – započinje Miroslav Kern, čelnik udruge.
Vlasnik je on više od 200 fenjera, teško mu ih je i prebrojiti, a time je njegova zbirka najveća na području bivše Jugoslavije. A s više od 1000 lampi vodeći je u regiji, on i kolega mu Stjepan Kadović. Čuvaju oni, ističe, pravo kulturno blago.
– Svjetiljke su se do 1912. ručno sastavljale, a načelno su ih izrađivali vodoinstalateri jer su oni imali cijevi – nastavlja Miroslav, inače profesor filozofije i latinskog jezika pa mu je i povijest bliska.
GALERIJA: Udruga "Svjetlost fenjera" izložila stare fenjere u Osijeku
Hrvatska je već 1916. na području Karlovca proizvodila svjetiljke. Otvorena je tada tvornica Luna, koja je izrađivala petrolejske lampe i plombe.
– Naši fenjeri rađeni su od jako kvalitetnog materijala, čvrstog i debljeg lima, tako da po kvaliteti nisu zaostajali za fenjerima koji su se proizvodili diljem svijeta. Što se tiče dizajna, svi su oni manje-više kopija prvoga patentiranog fenjera – kaže naš sugovornik, koji i restaurira, ali i izrađuje fenjere.
VIDEO: Udruga "Svjetlost fenjera" izložila stare fenjere u Osijeku
Prvi patent vodi u 1867., u grad Trenton, u američku saveznu državu New Jersey.
– Smisao fenjera je u tome da se, za razliku od svijeće, ne ugasi na vjetru. Priča kaže da je 29-godišnji John Henry Irwin tri dana bio u svojoj radionici i napravio svjetiljku koja je mogla izdržati izrazito jake udare vjetra da se ne ugasi. Bila je to svjetiljka na petrolej, a novitet je bio da se zrak kretao kroz njezine cijevi. Svoj je patent prodao 1870. američkoj tvrtki Dietz koja je do tada proizvodila limenu galanteriju i proizvode za kućanstvo – priča nam.
A razlika između lampe i fenjera je da prva osvjetljava zatvoreni prostor, dok se fenjeri nose van. I oni su bili manje dekorativni, dok su lampe, kako je koje vrijeme dolazilo i kako su proizvođači htjeli profitirati, bile prava mala umjetnička djela, kao statue koje drže lampu, pa raskošni lusteri – navodi.
Kako su fenjeri krajem 19. i početkom 20. stoljeća bili jedini izvor svjetlosti, služili su i kao signalna svjetla jer su im stakla bila obojena. Zrakoplovne piste osvjetljavale su se fenjerima crvene i zelene boje. Fenjeri s prozirnim i crvenim staklom stavljali su se na kočije, fijakere i prve automobile. Plavo svjetlo označavalo je mjesto gdje zbog nekog razloga treba stati. Takve su fenjere najviše koristili u Drugome svjetskom ratu. Služili su fenjeri i kao prvi semafori. Crveni fenjeri su označavali mjesta i ulice u kojima su radile “noćne dame” i javne kuće ili „bludilišta“, čiji je rad bio legalan i zakonom uređen poslije Prvoga svjetskog rata.
Malo je kolekcionara fenjera i lampi u Hrvatskoj, ali ih je u svijetu podugačak popis i Miroslav Kern s njima je u kontaktu svakodnevno. U njegovim su rukama, tako, završili i fenjeri iz Japana, Koreje, Amerike, praktički sa svih kontinenata, a među njima su i svjetski rariteti. Sve što zna o fenjerima i lampama, Miroslav će objaviti u knjizi koju piše. Razrađuje, paralelno, i još jedan projekt.
– Cilj nam je otvaranje muzeja svjetla, a naši fenjeri i lampe bili bi stalni postav. Želja nam je pokazati i što se proizvodilo u Hrvatskoj, da se taj dio povijesti ne zaboravi – zaključuje profesor Kern.
Kaj nisu to lampaši?