– Hrvatski gušani sami se brinu za svoje potomke, hrane ih i štite od grabežljivaca, za razliku od engleskih – objašnjava Vladimir Čižmešija (62) dok gleda kako iz golubinjaka izlijeću hrvatski gušani, domaća pasmina ptica o kojoj govori s velikim ponosom. – Gledajte to graciozno držanje, kako visoko drži prsa... – pokazuje najljepše primjerke u jatu od 40 golubova koje uzgaja u prostranom seoskom dvorištu u Brodarskoj ulici u Donjoj Dubravi u Međimurskoj županiji. Vladimir je najzaslužniji za očuvanje šest autohtonih pasmina. Najdraža mu je posebna vrsta kokoši koja je othranjivala generacije, da bi nakon Drugog svjetskog rata gotovo nestala.
Posjetio Lakoševe
– Još 1917. Ivan Lakoš iz Torčeca u Podravini prvi je selekcionirao kokoš hrvaticu. Posjetio sam Lakoševe nasljednike, proučio literaturu i s prijateljima počeo obilaziti Međimurje i Podravinu. Po selima smo skupili jato od 40 jedinki. Valionici u Virju slao sam jaja za nasad, a oni su ih stavljali u inkubatore. Izvalilo se više od 12.000 pilića koji su se ubrzo rasprostranili po sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Ljudi su tu starinsku kokoš dobro prihvatili. Hrvatski sabor donio je odluku da se ona i zagorski puran priznaju kao izvorne autohtone pasmine, a njihov se uzgoj novčano potiče – ponosno će Čižmešija.
Skloni pomodarstvu
Vladimir je trgovačke struke, no radio je za prehrambene tvrtke, surađivao s poljoprivrednicima i dobro poznaje svako selo.
– Tako sam 2000. upoznao i međija, malog međimurskog psa. Viđao sam po dvorištima te pse koje su zvali hrčićari ili štakoraši. Skupili smo jedinke i počeli ih sparivati. Danas imamo 570 omatičenih jedinki sa službenim rodovnicama. U Zagrebu i okolici ih živi 50, pa planiramo u ljeto osnovati klub uzgajivača međija u Zagrebu – najavljuje.
Međi je poseban, karakteran pas, koji ga svaki dan iznenađuje inteligencijom. Vladimir, koji ima registrirano uzgajalište “Od Novoga Zrina”, životinje je zavolio u djetinjstvu. Ima, kaže, dar da vizualno lako uoči razlike među životinjama iste vrste. Gotovo kao među ljudima. Zaslužan je i za očuvanje goluba međimurske lastavice, dravske guske i hrvatskog velikog opaljenog kunića. Uz podršku obitelji obilazio je izložbe malih životinja, osnivao udruge, zapisivao uzgojne rezultate.
– Mi, Hrvati, strašno smo skloni pomodarstvu. Strano nam je vrednije, pa uzgajamo, na primjer, engleske gušane koji iziskuju vrhunske uvjete, a ono što je autohtono, baština, premalo se cijeni – zaključuje
>> U dvorištu uzgaja egzotične nandu nojeve, mini svinje i pony konje