Nervozno stišće mobitel. Sluti da sugovornik nešto skriva.
– Jeste li sigurni da je to sve? – pita valjda deseti put. S druge strane zamuckivanje.
– Pa... ne, da... Da, to je sve. Ne sjećam se dobro, ali mislim da nikoga drugoga nisam vidio. Ali nemojte me držati za riječ... – kaže sugovornik.
Epidemiologinja odustaje i zatvara fajl.
– O.K., ako je to to. Vama na dušu. Doviđenja – kaže i prekine poziv.
Kad su se školovali, epidemiolozi, pretpostavljamo, nisu imali kolegij o policijskim metodama ispitivanja osumnjičenika. Nisu stažirali u policijskim postajama, a upravo bi im ta vještina, izvlačenje informacija iz tvrdih glava, dobro došla u vrijeme kad zaraženi koronavirusom taje kome su u protekla dva ili tri dana bili blizu. Zbog takvih je epidemiolozima teško pohvatati sve kontakte i poslati ih, ne u ćeliju, nego u samoizolaciju. Samo u Varaždinskoj županiji dosad je bilo 5000 zaraženih, pa ako se njima pribroje barem četiri kontakta, to je 20.000 ljudi. Zašto se kontakti taje? Najčešći razlog je ekonomski, da se ne mora deset dana izbivati s posla. Na sjeveru Hrvatske, koji je u protekla dva tjedna najpogođeniji koronavirusom, više je velikih radnointenzivnih poduzeća sa stotinama, pa i tisućama radnika. Njih ne mogu zamijeniti računala i strojevi, oni ne mogu raditi od kuće. Ruke su u tim tvrtkama nezamjenjive, one šiju, režu, kroje, vare, lijepe, pakiraju.
Na društvenim mrežama dosta je komentara u kojima se tvrdi da poslodavci od radnika koji odlaze na bolovanje traže da ne navode svoje kolege kao kontakte jer neće imati tko raditi i odraditi ugovorene poslove, pa će tvrtka propasti, a oni će na burzu. U ova nesigurna vremena neki nisu spremni riskirati radno mjesto. Radije će prešutjeti. Problem su detektirali i u varaždinskom Stožeru civilne zaštite koji sad predlaže “sustavno testiranje zaposlenika u velikim industrijskim i radnim objektima”.
Traži od poslodavaca u radnointenzivnim industrijama da provedu testiranje svojih djelatnika. Masovno instant-testiranje na sjeveru najavljuje se, neslužbeno, i s nacionalne razine, i to u ciljanim žarištima. No, kako riješiti problem s neprijavljivanjem kontakata, zasad je za epidemiologe nerješiv problem. Kao da su udbaši koji od ljudi traže da prokazuju susjede i rodbinu, kao da ljude šalju na robiju.
Zašto da se govore kontakti ljudi koji nemaju nikakve simptome, šalju u izolaciju isto potpuno zdravi ljudi?! Naravno da ljudi ne govore! Prestanite sa propagandom vi prokleti dnovinari. Za svoje zdravlje sam JA odgovorna. I testiranja su potpuno dno dna. Čak i da odem i testiram se, sutra se već mogu zaraziti i čemu onda to sve? Jedan test mene košta 700 kn. Ne kažem da virus ne postoji, niti da je bezazlen, ali NE opravdava ovoliku represiju. Vjerujte, da je toliko opasan, ljudi bi itekako navodili kontakte, jer bi im se radilo UISTINU o životu i smrti.