Dok svijet s nevjericom prati vijesti o nadgledanju građana putem interneta i mobitela, na sjeveru Europe, u Helsinkiju, grupa ljudi ulazi u modernu zgradu od stakla. Prolazi hodnicima, a zatim ulazi u prostoriju koju nazivaju “laboratorij”. Soba nema prozora i podsjeća na skriveno mjesto tajne špijunske agencije iz serije Nikita. U njoj se nalazi crna karta svijeta gdje se svako malo pale narančaste lampice. One otkrivaju od kuda dolaze cyber napadi, odnosno od kuda netko pokušava provaliti u računalni sustav klijenata – vlada, tvrtki i pojedinaca. Finska kompanija F-Secure štiti njihov digitalni sadržaj i online komunikaciju “bilo gdje, bilo kada, na bilo kojem uređaju”.
– Era privatnosti je, nažalost, gotova – govori najednom Mikko Hyppӧnen (44), glavni istraživač u kompaniji. On nema Facebook profil i ne koristi se društvenim mrežama.
– Na Twitteru sam – kratko odgovara. Prije četiri godine administratori Twittera ukinuli su mu korisnički profil jer je ondje stavio link s virusom (eng. phishing), čijim se otvaranjem otkirvaju lozinke, detalji kreditnih kartica i ostale strogo povjerljive informacije. To je učinio kako bi korisnike upozorio na opasnosti pa mu je nakon nekoliko dana vraćen profil.
Iza njegovih leđa nalaze se zahvalnice i razni suveniri, među kojima i značka Scotland Yarda, londonske policije. Kriminal putem interneta uzletio je od 1980. kada je osnovan F-secure, a zbog sve složenijih zadataka i kompanija se proširila 1999. izlistavši dionice na burzi u Helsinkiju. U 20 ureda diljem svijeta, 940 zaposlenika pomno promatra monitore tražeći i suzbijajući opasnosti. No, Mikko je posljednjih dana zabrinut nečim drugim. Već tjednima, naime, pomno analizira informacije iz Sjedinjenih Država i ono što vidi nimalo mu se ne sviđa.
– Oni grade najveći informacijski centar na svijetu. On će biti pet puta veći od najvećeg trgovačkog centra Ikee u kojem ste bili – ističe.
– Taj prostor će biti ispunjen tvrdim, hard diskovima – dodaje.
Svijet sada ima prvi čvrsti dokaz da američke tehnološke kompanije surađuju s vladom špijunirajući nas.
– Nadgledaju ostatak svijeta, nas i vas – naglašava. Njega to nije iznenadilo, no kaže:
– Mene je, pak, začudilo da je procurila takva informacija. Curenje super tajnih, top secret materijala jako je rijetko. Čak niti preko Wikileaksa nikada nisu izašli super tajni podaci.
Da li je moguće da i neke europske vlade ili sama Europska unija nadgleda građane?
– Ne vjerujem jer se nadgledanje odvija preko američkih servisa, odnosno kompanija Google, Microsoft, Apple, Facebook..., objašnjava Hyppӧnen.
– O da, i Facebook se nadgleda, međutim većina materijala na njemu je ionako javno dostupna, napominje. Ljudi bi trebali biti zabrinuti. “Čak i obične, trajno nezanimljive građane trebala bi brinuti ova vijest jer je to što nam rade jednostavno pogrešno i ružno“. Neki tvrde da je danas sve, od proizvodnje cipela do izrade pacemakera, uređaja za praćenje rada srca, povezano internetom. Neki svijet stoga nazivaju „internetom stvari”. Nameće se pitanje postoji li uopće potpuno siguran način komunikacije.
– Šaputanje licem u lice?, kaže Hyppӧnen. – Izgradnjom interneta stvorili smo odlično oruđe za nadgledanje, naglašava dugokosi Finac. Nekoliko trenutaka kasnije napušta “laboratorij” te izlazi iz staklene zgrade na zapadu Helsinkija. Upravo mu je počeo godišnji odmor. Gdje će ga provesti? To je tajna koju sigurno nećemo otkriti preko Facebooka.
>> Snowdenovi podaci: Hrvatska nije zanimljiva američkim špijunima