Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan itekako je svjestan da njemačku kancelarku Angelu Merkel, čija stranka u predizbornoj godini sve više gubi na popularnosti, zapravo drži u šaci.
Nakon što su u Njemačkoj otkazani predreferendumski skupovi na kojima su trebali govoriti njegovi ministri, Erdoğan je otvoreno i bezobrazno kazao kako je Njemačka utočište terorista, terorističkih skupina i svih protivnika Turske, barem one kakvom je on želi napraviti. Iako su on i njegovi ministri zaigrali na kartu novog buđenja nacizma i fašizma u Njemačkoj, ono što Merkel doista zabrinjava jest tri i pol milijuna izbjeglica i migranata koji se trenutačno nalaze u Turskoj, a koje bi Erdoğan u bilo kojem trenutku koji procijeni najpovoljnijim mogao pustiti iz Turske prema Europi.
Merkel itekako dobro zna da bi takvo što moglo nju osobno stajati pobjede na izborima i kancelarskog mjesta, no svjesna je da bi novi veliki izbjeglički val Europsku uniju mogao dovesti na rub pucanja, političkog i inih drugih vrsta kaosa i nereda.
S druge strane, Erdoğan je pun samopouzdanja i spreman je ići do kraja. On sam najavio je da će se zaputiti u Njemačku i tamo govoriti na jednom skupu. Ministri su bili samo probni balon, no u slučaju da Merkel zabrani skup na kojem bi on trebao govoriti ili, ne daj Bože, i sam njegov dolazak u Njemačku, Erdoğan će okrenuti ploču i učiniti sve da destabilizira i Merkel, i Njemačku i cijeli EU.
Možda je upravo to razlog zbog kojeg se i Njemačka i cijeli EU nimalo ne angažiraju oko stravičnih kršenja ljudskih prava i medijskih sloboda u Turskoj. Merkeličina reakcija na uhićenje dopisnika Die Welta iz Turske Deniza Yucela bila je mlaka i sasvim formalna, a cijeli EU već mjesecima na čini ništa da pruži smislenu pomoć turskim novinarima (ima ih 150) koje je Erdoğan dao uhititi i drži ih po zatvorima bez suđenja i bez dokaza da su išta učinili.
Kombinacija europske mlakosti i plašljivosti te Erdoğanove lukavosti i bezobrazne odlučnosti mogla bi sve nas skupo stajati.
Kratkoročno to i izgleda kako je opisano. No dugoročno to Tursku vodi k tome da napokon postane samo "azijska" zemlja što ona u svojoj biti i jest.