Unutar turskog društva vodi se polemika je li teroristički napad u novogodišnjoj noći na elitni noćni klub Reina na obali Bospora zapravo napad na sekularnu Tursku. Jer, sve činjenice ukazuju upravo na to. Klub Reina oduvijek je simbol sekularne Turske.
Taj je klub oduvijek bio trn u oku vladajućoj Erdoğanovoj stranci AKP koja je smatrala je to zapravo okupljalište nevjernika. I sam predsjednik Erdoğan u nekoliko je navrata kritizirao Reinu u kojoj se, prema njegovu mišljenju, skupljaju ljudi koji nisu povezani s društvenom stvarnošću, koji su nepravedno privilegirani, koji “toče viski dok uživaju u pogledu na Bospor”.
Poznato je da se protiv proslave Nove godine u Turskoj provodila sustavna kampanja iznimno moćnih vjerskih poglavara koji su financirani iz državnog proračuna te samim tim pod utjecajem vlasti, ali i državnih i lokalnih vlasti i nevladinih institucija.
Turska uprava za vjerska pitanja proglasila ju je “nedozvoljenom” za turske muslimane jer Novu godinu slave samo kršćani i bogohulnici. Isto tako, u sklopu kampanje protiv proslave Nove godine posteri s ilustracijom bradatog muslimana koji šakom udara Djeda Mraza polijepljeni su po cijelom Istanbulu, što se poklapa sa stavovima terorističke organizacije Islamske države koja je i izvršila teroristički napad u novogodišnjoj noći.
Naime, džihadisti su na svoju naslovnicu novina Amaq 31. prosinca stavili fotografiju kako u tradicionalnoj turskoj nošnji drže pištolj uperen u glavu Djeda Mraza uz natpis: “Ovo je naše zadnje upozorenje. NEMOJTE slaviti.”
Unatoč tome što je 95 posto stanovništva u Turskoj muslimansko, do dolaska na vlast 2002. godine konzervativne islamističke Erdoğanove Stranke pravde i razvoja, točenje alkohola i proslava Nove godine nikad nisu bili problematični u javnosti.
Turci su do tada slijedili Atatürkovu ideju sekularizma i poštovanja tuđeg životnog stila. U povijesnom sjecištu različitih kultura kao što je Turska to nije bila samo stvar pristojnosti već i preduvjet mirne koegzistencije. Da meta terorista, kao po običaju, ovaj put nisu bili kršćani, već upravo sekularni muslimani, dokazuje i tko su najbrojnije žrtve.
Taj potez terorističke organizacije Islamske države podržao je i veliki broj Turaka koji su odmah nakon terorističkog napada preplavili društvene mreže svojim neukusnim komentarima kako je napad bio “pravedan” i “odmazda za proslavu Nove godine i opijanje”.
Jedan od gnjusnijih komentara, i to na račun terorista odjevenog u Djeda Mraza, glasio je: “Vaš Djed Mraz ne nosi darove cijelo vrijeme. Ako ste mislili da će vam pivo i rakija koje ste pili pomoći u zagrobnom životu, prevarili ste se.
Alahova ruka zbog toga vas je poslala ravno u pakao! Ako se zabavljate u vašim minisuknjama i oskudnim dekolteima dok svijet gori zbog križara koji ubijaju naše braću muslimane, evo što dobijete. Pakao!”
Od dolaska Erdoğana i njegove stranke na vlast Turska je krenula putem radikalizacije. Naime, vladajuća stranka Pravde i razvoja je tijekom nekoliko proteklih godina, povlačeći taktičke poteze, potiho radila na vraćanju islamskog identiteta državi, poput ponovnog razmatranja pitanja nošenja hidžaba i vjerskog obrazovanja u školama i na fakultetima.
Broj učenika koji pohađaju takve škole i fakultete naglo je porastao. Njihov se broj, s 50.000 u trenutku kada je AKP preuzeo vlast 2002. godine, povećao na blizu dva milijuna u 2014., što je pokazatelj puta prema islamizaciji i slabljenja sekularizma koji je danas na velikoj kušnji.
Erdoğan ne bira sredstva u obračunu sa svojim protivnicima. Njegova je životna želja ostvariti san utemeljitelja Muslimanskog bratstva Hassana al-Banne čiji je i sljedbenik.
Poznato je da je 1920-ih, kada je Muslimansko bratstvo osnovano, islamski svijet bio u previranju. Kemal Atatürk ukinuo je otomanski kalifat u Istanbulu, a nakon Prvog svjetskog rata i propasti Otomanskog Carstva muslimanske zemlje bile su podijeljene između zapadnih sila.
Glavni cilj Muslimanskog bratstva bila je reafirmacija političkog islama i uspostava novog kalifata temeljenog na šerijatu i Kuranu. Daljnja radikalizacija nakon Drugog svjetskog rata pripisuje se učenjima Sayida Qutba (1906.-1966.).
Bratstvo se uskoro proširilo diljem arapskog svijeta i, slično kao u Egiptu, ušlo u sukob sa sekularnim režimima koji svoju ideologiju temelje na panarapskom nacionalizmu.
Sukob između sekularizma i političkog islama nije ništa novo, svoje korijene vuče još od 1923. kada je Kemal Atatürk uspostavio Republiku Tursku, a postaje jedna od važnijih karakteristika političkog života proteklih desetljeća.
>> Erdogan želi svu vlast u zemlji? Počela rasprava o ustavnim promjenama u turskom parlamentu