Erotika se odlično uklapa u SF filmove: Od svemirskog striptiza do lezbijskih poljubaca

Scena u kojoj Arnold Schwarzenegger ulazi u javnu kuću u kojoj mu se nudi prostitutka s tri dojke vjerojatno je najčešće prepričavani detalj iz hita Paula Verhoevena iz 1990. godine “Totalni opoziv”, koji smo nedavno imali prilike ponovno gledati na televiziji.

Iako se scene poput te publici najlakše urezuju u sjećanje, slavonskobrodski zaljubljenici u SF okupljeni u udrugu Marsonikon odlučili su dokazati da erotika u znanstveno-fantastičnim filmovima predstavlja puno više od takvih banalnih prizora. Ozbiljno su se pozabavili tom intrigantnom temom pa su u brodskoj Tvrđavi postavili izložbu plakata, a objavili su i zbirku priča s autorima iz Hrvatske, Srbije i BiH.

– Ljudi većinom smatraju da su erotika i znanstvena fantastika nešto nespojivo. Međutim, u znanstvenoj fantastici uvijek možete naći pomalo od svega, i horora i trilera i komedije i seksa. Redatelji, scenaristi i pisci koji su o tome snimali filmove ili pisali razne priče i romane uvijek su znali ubaciti nešto iz drugih žanrova, tako da mi imamo sreću da su se neki u svojim djelima pozabavili ovako škakljivim temama – kaže Hrvoje Gažo, “spiritus movens” udruge Paluba 7 koja publici približava filmske klasike i “pridruženi” član Marsonikona.

Svemirski striptiz

Erotskih scena u SF filmovima ne nedostaje, a neke od njih, iako nisu seksualno eksplicitne, na publiku djeluju prilično šokantno, čak snažnije od pornića. Kod prosječnog gledatelja one stvaraju energiju za koju nisu vjerovali da postoji, urezujući im se duboko u sjećanje i godinama nakon gledanja. Jedan od najboljih primjera je “Barbarella”, kultni francusko-talijanski film iz 1968. rađen prema istoimenom francuskom stripu, koji je naslovnu junakinju Jane Fonda učinio jednim od najvećih seks-simbola svog vremena.

– Fondi su zamjerali što se pojavila u filmu koji se otvara scenom svemirskog striptiza u nultoj gravitaciji i u kojem je ona sama uglavnom više ili manje obnažena ili oskudno odjevena. Taj je film baš poznat po tome, uostalom, i strip je takav. Crtač si je dao oduška i uz pomoć njezina, ali i ostalih likova u stripu stvorio križanac erotike i znanstvene fantastike. Fonda je kasnije postala velika feministica i zagovornica prava žena. Borila se za prava životinja, isto tako i protiv rata u Vijetnamu i bila je, što bi se reklo, aktivistica – dodaje Gažo.

Među filmovima koji možda i nisu baš znanstvena fantastika, ali su ostali upamćeni po vrućim erotskim scenama, svakako treba ubrojiti i horor vampirsko-lezbijske tematike “Glad” redatelja Tonyja Scotta, inače brata mnogo poznatijeg Ridleya Scotta. Istina, film je snimljen 1983. godine, kada su neke stvari bile malo dopuštenije i mogle su se prikazati eksplicitnije, ali lezbijska erotska scena između Susan Sarandon i Catherine Deneuve nešto je što nikoga u kinodvorani ni tada pa ni danas ne ostavlja ravnodušnim. Tema je sama po sebi vrlo zanimljiva pošto se oduvijek smatralo da su vampiri zapravo zamaskirani opis seksualnih napasnika i predatora, a oni koji malo promisle brzo će shvatiti poveznicu između krvi i seksa. U filmu se u ulozi vampira pojavljuje i David Bowie.

Spomenimo i relativno noviji SF snažnog erotskog naboja “Vrsta” (Species) iz sredine devedesetih, u kojem zgodna Natasha Henstridge glumi svemirca koji, kao križanac izvanzemaljca i čovjeka, koristi svoje tijelo da bi se parila i produžila svoju vrstu.

– Mnogi filmaši i pisci SF-a nisu se libili uključiti erotiku u svoja djela. Bilo je nekih pokušaja i kod naših pisaca kako romana tako i kratkih priča, a izdvojio bih Aleksandra Žiljka, gosta Marsonikona iz 2015. godine. Žiljak je jedan od onih pisaca koji se u svojim pričama, ali isto tako ni u svojim ilustracijama ne ustručava prikazati naročito žene u kojekakvim eksplicitnim seksualnim situacijama. Riječ je, dakle, o temi od koje ne bježe ni strani, a bogme ni domaći autori, bilo da je riječ o filmovima ili literaturi – ističe Gažo.

Plakati koje su u Tvrđavi postavili marsonikovci većinom su iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, tzv. zlatnog doba SF-a. Na njima se mogu vidjeti žene koje u kupaćim kostimima pucaju iz lasera, skidaju haljine i tuku se s izvanzemaljcima. No, kasnije se SF razvio u nešto više i kvalitetnije, a SF romani Ursule Le Guin, Roberta Silverberga i drugih autora danas se ubrajaju među vrhunska djela književnosti općenito.

– Modernija erotika u SF-u sa sobom nosi dublju, književno i umjetnički vrijednu poruku – kaže Leon Maglić, predsjednik udruge Marsonikon i urednik časopisa Marsonic.

Kada u nekom SF filmu gleda erotsku scenu, prosječan se gledatelj većinom iznenadi. Jednima je to simpatično, drugi se pitaju kakve to ima veze sa znanstvenom fantastikom. Primjerice, u “Igrama prijestolja” ima dosta erotike, ali oni koji su čitali knjigu po kojoj je ta megapopularna serija nastala znaju da erotika u njoj nije toliko naglašena kao u vizualnom mediju. U filmovima je ona očito atraktivnija.

– Redatelji znanstveno-fantastičnih filmova erotiku vjerojatno ubacuju iz istih razloga zbog kojih to rade i redatelji drugih žanrova, jer erotika je ljudima uvijek zanimljiva. Međutim, u SF-u oni mogu dodati i neke druge stvari koje u drugim žanrovima ne postoje, odnosno razne varijante međuljudskih i neljudskih odnosa, izvanzemaljaca i drugih varijacija. SF u tome uvijek ode korak dalje, ali pritom treba imati na umu da kvalitetna znanstvena fantastika također govori o ljudima kao što smo mi. Ona govori o onome čega se čovjek boji, čemu stremi i što voli, samo što pri tome koristi neke druge uvjete, prostore i načine života – nastavlja Maglić.

SF uvrstiti u lektiru

Sam pojam erotike, a indirektno i spolnosti izuzetno je naglašen u nekim vrhunskim djelima kao što je “Lijeva ruka tame”, kultni roman jedne od najvećih spisateljica SF-a svih vremena Ursule Le Guin iz 1969. godine. Ona u toj knjizi razmatra odnose između ljudi koji nisu ni muškarci ni žene, ali u nekom trenutku u spolnom odnosu jedno od njih postaje muško, a drugo žensko. Međutim, u osnovi svega je prikaz društva tih ljudi, društva u kojem nema nasilja. Dakle, autorica razmatra sociološke fenomene na osnovi seksualnih, vežući se samo indirektno s erotikom.

– U našoj zbirci ima i eksplicitnih priča, ali naglasak je na začudnosti, neočekivanosti, iznenađenju. To ne mora biti vulgarno i banalno, ali može biti dosta maštovito i ingeniozno, dakle nešto što ne bismo u prvi mah uopće pomislili da može biti, a onda pravi pisci čak to povežu s današnjim ljudima i njihovim ponašanjem – dodaje Maglić.

Ove je godine za zbirku Marsonic pristiglo tridesetak dobrih i zanimljivih priča među kojima je bilo teško odabrati one najbolje. Gordan Sundać, tajnik udruge Marsonikon i jedan od rijetkih SF pisaca u Slavonskom Brodu, smatra da je to dovoljan pokazatelj da SF erotika među autorima s ovih prostora lako nailazi na plodno tlo.

– Treba razlikovati erotiku od pornografije. Erotika i znanstvena fantastika ne moraju biti razdvojene, ta dva žanra međusobno se ne isključuju. To je ono čime smo se vodili pri odabiru teme i drago mi je da su to prepoznali i naši autori. Prosječnom gledatelju razumljivija je erotika u znanstvenoj fantastici negoli, primjerice, istraživanje dubokog svemira – kaže Sundać.

U svjetlu aktualnih prijepora oko kurikularne reforme, pa i reforme programa lektire u srednjim i osnovnim školama, bivši predsjednik Astronomskog društva Gea X Petar Bašić predlaže da se SF knjige uvrste u obveznu školsku lektiru. Sjeća se rasprave na tu temu koju je prije gotovo 30 godina vodio kao učenik brodske Gimnazije. Profesorice su govorile da djeca moraju čitati klasike, ali Bašić smatra da se i SF literatura može ubrojiti u klasike.

– Uzmite na primjer Georgea R. R. Martina, po čijim je djelima na kraju snimljena “Igra prijestolja”. On raspravlja i piše o međusobnom nadmetanju ljudi unutar jedne obitelji ili više njih u borbi za vlast, odnosno o istim stvarima o kojima je pisao i Shakespeare u svojoj drami “Rikard III.” Znači, riječ je o potpuno istim temama koje se rade i u klasičnoj književnosti, samo što su te teme prebačene na neki fantastični, imaginarni svijet. U svemu tome najvažnije je to što bismo tako pridobili učenike koji bi lakše čitali takvu literaturu, jer kod lektire je najveći problem što je nitko ne čita – istaknuo je Bašić.