Kada bi nas netko pitao u kojem je razdoblju ljudske povijesti bilo najgore živjeti, većina nas bi navela razdoblje oko Prvog ili Drugog svjetskog rata ili eventualno sredinu 14. stoljeća kada je Starim kontinentom harala bubonska kuga od koje je umrla gotovo polovina tadašnje europske populacije. Ako bi morali odabrati najtežu godinu kroz koju je čovječanstvo prošlo, onda bi to vjerojatno bila 1918. kada je španjolska gripa odnijela između 50 i 100 milijuna života, i to uglavnom mladih ljudi. Neki osobito pesimistični rekli bi da upravo prolazimo kroz najteže razdoblje, jer smo stalno na rubovima sukoba koji mogu dovesti do Trećeg svjetskog rata, klimatske promjene uzrokuju sve veće prirodne katastrofe koje odnose stotine tisuća života, a od gladi danas umire više ljudi nego u vrijeme svjetskih ratova. Upravo kako bi stali na kraj ovim i sličnim raspravama, znanstvenici s Harvarda predvođeni arheologom i povjesničarom Michaelom McCormickom dali su si truda i prema nizu parametara pokušali izračunati kada je tijekom ljudske povijesti bilo najgore biti živ.
– Godine 536. nad cijelu Europu, Bliski Istok i dio Azije spustila se neka vrsta magle zbog koje ljudi čak 18 mjeseci uopće nisu mogli vidjeti Sunce, umjesto dana i noći izmjenjivale su se posve tamna i nešto svjetlija noć. Naravno da ljudi tada nisu znali što se događa, ali taj misterij nije bio razriješen ni tisućljeće i pol poslije, pa smo si dali zadatak otkriti koji je bio uzrok toj “najdužoj noći u ljudskoj povijesti” – započeo je priču McCormick.
On je s glaciologom Paulom Mayewskim proučavao glečer Colle Gnifetti koji se nalazi na granici između Švicarske i Italije. Budući da se slojevi glečera talože jedan na drugog i ostaju sačuvani tijekom vremena, oni omogućuju da se njihovom analizom otkrije točno kakve su vremenske prilike vladale kroz godine ljudske povijesti. Analiza Coll Gnifettija pokazala je kako je 536. godine u zraku postojala jako velika koncentracija vulkanskog dima, što je direktna posljedica snažne vulkanske aktivnosti nastale erupcijom vulkana na području današnjeg Islanda. Temperatura je u ljeto te godine pala za 1,5 do 3 stupnja Celzijevih, nakon čega je započelo najhladnije desetljeće zabilježeno u posljednjih 2300 godina.
U Kini je tog ljeta padao snijeg, propadali su usjevi i ljudi su umirali od gladi, a u Irskoj se od 536. do 539. nije mogao proizvoditi kruh. Kao da prva erupcija nije bila dovoljna, 540. i 547. godine uslijedile su još dvije, iako nešto manje razorne, a 541. godine istočnim dijelom Rimskog Carstva proširila se kuga koja sama po sebi nije imala nikakve veze s erupcijom vulkana, ali je ipak izbrisala jednu trećinu njegove populacije.
Povjesničari smatraju da je niz lančanih reakcija koje je izazvala erupcija vulkana, a ponajprije su to bile suše, nestašica hrane i posvemašnja glad te velike hladnoće, prouzročio raniji pad Rimskog Carstva koje bi vjerojatno opstalo još nekoliko desetljeća da nije bilo te prirodne katastrofe. Uz to, posljedice siromaštva, ekonomske i agrikulturne propasti kakva nikada prije ili poslije nije zabilježena u ljudskoj povijesti potrajale su puno stoljeće, odnosno sve do 640. godine, kada je napokon krenuo oporavak.
>> Pogledajte i ovaj video: Vulkan stvorio otok