Slobodan Šaponja, pomalo davne 2010. bio je među skupinom od 16 optuženika koja je na Županijskom sudu u Rijeci osuđena na ukupno 47 godina zatvora zbog krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike. Vrhovni sud mu je kaznu od četiri godine zatvora u travnju 2011. povisio, pa je pravomoćno osuđen na pet i pol godina zatvora.
Nakon toga se žalio se Europskom sudu za ljudska prava (ESLJP), smatrajući da su mu prekršena neka prava, jer nije nazočio žalbenoj sjednici na Vrhovnom sudu. ESLJP mu je dao za pravo, pa je on zatražio obnovu kaznenog postupka. No riječki sud mu je to odbio, a nakon žalbe, sada je dobio odbijenicu i od Visokog kaznenog suda (VKS)
Razlog? Šaponja nije zahtjev za obnovom postupka nije podnio u roku od 30 dana nakon odluke ESLJP-a. Obrazlažući svoju odluku, VKS je naveo da je ESLJP 18. ožujka 2021. presudio da je Šaponji povrijeđeno pravo na pošteno suđenje jer nije nazočio na sjednici Vrhovnog suda koji mu je 2011. nepravomoćnu kaznu iz lipnja 2010. pooštrio. No iako je ESLJP presudio u njegovu korist, Županijski sud u Rijeci i sada VKS nisu mu odobrili obnovu kaznenog postupka jer je podnio četiri mjeseca nakon konačnosti presude ESLJP-a.
- Prema Konvenciji odluke ESLJP-a donesene u odboru (tri suca) postaju konačne s danom donošenja, odnosno objave na web tražilici ESLJP-a. ( Isto tako i presude velikog vijeća ESLJP-a (17 sudaca). Taj datum je naveden na naslovnici presude ESLJP-a. Pravo na podnošenje zahtjeva velikom vijeću ESLJP-a (17 sudaca) u skladu s Konvencijom, imaju stranke čije presude je donijelo vijeće ESLJP-a (7 sudaca). Presude vijeća (7 sudaca) postaju konačne kad stranke izjave da neće uložiti zahtjev za podnošenje slučaja velikom vijeću ili tri mjeseca nakon dana donošenja presude, ako nije uložen zahtjev za podnošenje slučaja velikom vijeću ili kad odbor velikoga vijeća odbije zahtjev o podnošenju, danom odbačaja tog zahtjeva. Osim toga, smatra se da je presuda ESLJP dostavljena strankama na dan kada je objavljena na tražilici ESLJP-a - navedeno je u obrazloženju odluke VKS-a.
Šaponja je bio optužen kao dio skupine od 16 osoba koja se bavila krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike te njegovom preprodajom u Hrvatskoj i Srbiji. Prema presudama, organizatori su bili Zdenko Brkić i Đorđe Buban, a drogu su prenosile mule, koje bi prije leta za Europu progutale kapsule s kokainom. Presudama je utvrđeno da su Đorđe Buban i Zdenko Brkić uložili novac u nabavu i organizaciju prijenosa kokaina iz Lime u Peruu do zračnih luka u Milanu, Ljubljani i Zagrebu te su uspostavili lanac osoba koje su tu drogu preuzimale, spremale i poslije preprodavale.
Kokain je nekoliko puta 2006. i 2007. prenesen u progutanim kapsulama po deset grama. Jedan 'kurir' u jednom bi letu prenio do 760 grama kokaina u sedamdesetak kapsula koje bi pomoću laksativa izbacio nakon dolaska u Hrvatsku. Buban i Brkić osuđeni su i za organiziranje i financiranje nabave 3,3 kilograma kokaina, koji je 2003. jedan 'kurir' prenosio u putnoj torbi iz Venezuele, ali je uhićen pri dolasku u frankfurtsku zračnu luku.