Estradni sumrak pameti

Za mnoštvo ljudi koji su članovi Zajednice samostalnih umjetnika Hrvatske a kojima država priznaje status zaslužnih umjetnika, nismo ni čuli. Unatoč tome država ih drži zaslužnima i plaća im doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Kao što ih plaća i nizu jednako tako anonimnih pisaca i drugih kojima je dodijelila status zaslužnih. Da može biti nepoznatih a zaslužnih – to je moguće.

Moguće je da bude i bogatih a da su zaslužni umjetnici Hrvatske. Kao što je moguće da ima i onih koji su zaslužni za kulturu Hrvatske, a da su usprkos tome siromašni. U nekim sretnijim i sređenijim državama od naše rijetko je da netko zaslužan bude i siromašan.

Ali malo se tko može i prošvercati pa postati za državu važnim umjetnikom ako to nije. Kod nas jest. Na popisu estradnjaka kojima država plaća doprinose ima i takvih u čijem bi “umjetničkom djelovanju” bilo prava umjetnost pronaći nešto umjetničko.

Kao i u svim drugima područjima hrvatskoga društva i ovdje su problematični kriteriji. U Hrvatskoj možeš biti i budala a da visoko doguraš. Kad su kriteriji posrijedi, Hrvatska je dugo bila “ničija zemlja”. Stari su kriteriji i vrijednosti svojedobno srušeni kao ideološki nepoćudni, a novi se nisu ustalili. Premda prezrene i odbačene, “socijalističke vrijednosti” imale su kriterije.

Najavljivala ih je i nužna “duhovna obnova”, koja je pak grubo sasječena a da se nije željelo ni čuti što nudi. Danas imamo to što imamo: sumrak pameti, društvo sumnjivih vrijednosti i lažnih veličina. A čak kad neki kriteriji i postoje, najvećma su suspektni.

Da je drukčije – bi li među zaslužnim estradnim umjetnicima bili i dugogodišnji širitelji banalnosti i kiča? Ako se milostiva država već odlučila za plaćanje zdravstvenoga i mirovinskoga, neka ih onda barem plaća doista zaslužnima i siromašnima, a ne raznim estradnim šarlatanima i estradnim bogatunima.