Bio sam u Parizu tijekom vikenda i odsjeo u stanu nekog Parižanina koji sam rezervirao preko stranice airbnb.com, internetskog servisa koji je najbolje opisati kao pametni digitalni ekvivalent nama poznatog sustava “zimmer frei”. Vlasnik stana živi na karipskom otoku Guadeloupe. Ne znam ima li kakve veze s Hrvatskom, ali u njegovoj kuhinji u Parizu na zidu stoji motiv zagrebačke uspinjače, Tomićeve ulice i kule Lotrščak. Čovjeka fizički nisam ni upoznao, ali znam da je riječ o osobi koja ima koristi od digitalne ekonomije: kako bi bez digitalnih servisa uopće mogao živjeti usred oceana i pritom ležerno voditi posao iznajmljivanja svog stana u gradu udaljenom 9 sati leta?
Drugi primjer: prošli tjedan u Bruxellesu sam trebao prijevoz do zračne luke i, želeći izbjeći taksiste koji uredno uzimaju 40 do 50 eura za takvu vožnju, posegnuo sam za Uberom, aplikacijom u svome iPhoneu koja mi omogućuje da naručim vožnju od nekog običnog građanina koji nudi prijevoz svojim osobnim automobilom. Ta vožnja stajala me 16 eura, vozač je bio uljudniji od taksista, njegov automobil uredniji, a novac koji sam mu platio nije išao iz ruke u ruku, nego s moje kartice, čiji sam broj podijelio s Uberom, na njegovu karticu. Usred naručivanja vožnje, aplikacija mi javlja da moja već unesena kartica ne može provesti transakciju i ja u roku od 30 sekundi tipkam broj druge kartice. Obavio sam to savršeno glatko i sigurno, što je zapravo, kad čovjek zastane na tren i razmisli, pravo malo čudo. Sjećam se doba kad se tipkanje broja svoje kreditne kartice u kućicu na internetu smatralo znakom čiste ludosti. A danas...
Dakle, digitalna ekonomija. Za ljude koji su u nju uronjeni, to je nešto bez čega, čini nam se, ne bismo mogli živjeti. Jednom kad iskusite njezine blagodati, nema povratka na staro. S druge strane, naravno, postoje milijuni ljudi kojima taj pojam ne znači apsolutno ništa u životu. Prema podacima Europske komisije, oko 100 milijuna Europljana nikad nije bilo na internetu. Na početku mandata nove europske vlade (novog saziva Europske komisije) EU je pred golemim izazovom da prvo uključi što veći broj svojih građana u krvotok digitalne ekonomije, a zatim potakne val inovativnosti, investicija i razvoja digitalne ekonomije među građanima, poduzećima i javnim službama koji su već odavno online.
Razvoj digitalne unije, odnosno jedinstvenog tržišta za digitalne usluge, jedan je od prioriteta EU. Europi nije ostalo mnogo područja na kojima može razmjerno brzo početi ostvarivati stope gospodarskog rasta. No, digitalna ekonomija jedno je od rijetkih preostalih područja na kojima se to može. Bez pronalaska novih, održivih modela gospodarskog rasta, europski socijalni model kakav poznajemo možda neće doživjeti kraj sljedećeg desetljeća. I zbog toga je digitalna ekonomija važna. Ne bude li EU u njoj uspješna, ne bude li i Hrvatska u njoj uspješna, možda više nećemo imati ni besplatno zdravstvo ni besplatno školstvo jer se takve stvari neće imati odakle financirati. Europljani moraju pronaći nove načine zarade da bi nastavili imati stare troškove na koje su svi navikli.
Sve to lijepo i logično zvuči, ali glavno je pitanje – kako? Tko ima ideju? Kako ta ideja glasi i, još važnije, kako neku ideju provesti u djelo? I, po mogućnosti, doći do onog trenutka kad se više ne budite s idejom nego s milijun eura na računu od te ideje? Ta pitanja nisu jednostavna. Ali u proteklih tjedan-dva dogodilo se nešto što bi moglo pomoći prepoznati važnost ICT-sektora i osvijestiti tu važnost u društvu. Ne, ne mislim na put visoke delegacije hrvatske Vlade u posjet sjedištima nekoliko ICT-kompanija u Americi, premda ni taj put nije baš sasvim nevažan. Događaj na koji mislim jest objava serije eseja pod nazivom “Digitalni umovi za novu Europu”. Od kraja rujna pa sve do 1. studenog na web-stranici Europske komisije svakoga dana “gostuje” po jedan lider iz svijeta biznisa i javne uprave koji želi nešto važno reći o digitalnom razvoju.
Zanimljivo je, primjerice, pročitati savjete osnivača finske tvrtke koja je 2009. bila na rubu bankrota a onda stvorila globalni fenomen s igricom Angry Birds. Zanimljivo je pročitati da je Engleska od ove školske godine uvela kodiranje kao obvezan školski predmet. Kako, dakle, zakoračiti dublje u digitalnu ekonomiju? Pokušajte tako što ćete svakoga jutra, uz jutarnju kavu, tijekom 40 dana pročitati što predlažu “digitalni umovi za novu Europu”.
>> Za internetsku stranicu EU daje do 10.000 eura
>> Zašto uz dobre prihode nema više ulaganja ICT industrije?