Hrvatska, prema informacijama iz Bruxellesa, neće dobiti sav novac utvrđen u pristupnom ugovoru. Debata o proračunu EU za razdoblje od 2014. do 2017. te najava rezanja novca za kohezijsku politiku, čija je svrha smanjiti razlike u razvijenosti zemalja i regija, zahvatit će i Hrvatsku, kažu upućeni u pregovore. Gruba procjena i špekulacija jest da bi se iznos mogao smanjiti 10%. Umjesto predviđenih 8,7 milijardi eura, Hrvatska bi u sedmogodišnjem razdoblju iz kohezijskih sredstava dobila 870 milijuna eura manje – 7,83 milijardi eura.
Svi nezadovoljni
– U jeku pregovora o proračunu nitko nije zadovoljan. Posljednji prijedlog Cipra bio je da se proračun smanji za 50 milijardi eura, no dogovora još nema. Neće se svi troškovi jednako rezati, a smanjenje će najviše udariti po kohezijskoj politici (strukturnim fondovima i Kohezijskom fondu) – kaže nam sugovornik te ističe: – Ne vjerujem da će RH uspjeti zadržati svoju kohezijsku omotnicu dogovorenu u pregovorima. Nikoga neće biti briga što u njoj stoji, nego će sve kohezijske države morati računati na manje iznose. U većini će država rez biti jednak, ali za različite kategorije. O omjeru rezova još se pregovara, a moja je gruba procjena da će iznositi 10 posto.
Kako sada stvari stoje, prema Komisijinu prijedlogu proračuna, ukupni učinak ulaska Hrvatske na sedmogodišnji europski proračun iznosi 13,741 milijardu eura u obvezama (rashodi koji su vezani za aktivnosti dulje od jedne financijske godine), a 9,956 milijardi u stvarnim plaćanjima (rashodi koji pokrivaju aktivnosti iz tekuće i prijašnjih financijskih godina koji su stvarno isplaćeni u toj godini). Najveći dio dolazi iz kohezijskih sredstava – 8,7 milijardi eura. Iz njih se financiraju infrastrukturni projekti: od asfaltiranja ulica do pelješkog mosta. Hrvatska kao zemlja pristupnica nema pravo glasa u odlučivanju o proračunu, dok iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova poručuju da čekaju dogovor ili novi prijedlog.
S druge strane, krucijalna je točka o kojoj Hrvatska sada pregovara dodatna godina za korištenje novca iz fondova. Rigidna pravila nalažu da se novac – koji se dodjeljuje godišnje – mora potrošiti u dvije godine nakon ugovaranja projekta (N+2 pravilo).
Nema prebacivanja
Primjerice, projekt dogovoren 2014. mora biti realiziran do kraja 2016. Neiskorišten novac ne može se prenijeti u iduću godinu nego propada pa troškove dovršetka projekta snosi država. Za ilustraciju, za pelješki most u dvije bi godine morale biti predočene sve fakture, a one koje stignu 2017. ne bi pokrio europski novac. Hrvatska traži dodatnu godinu jer su prije države koje su ispod 85% prosječnog BDP-a EU imale tu dodatnu godinu za realizaciju projekta i ona se pokazala vrlo važnom.
- Hahahahahahahaha