Kakvi su znakovi vremena, takva je i Europa. Iluzorno je i očekivati da bi danas države mogao nositi isti poslijeratni entuzijazam i poslijeratna nužda kao prije 60 godina i da su jučer u Rimu postavljeni temelji velike reinkarnacije europske ideje. Ona je – uz ideološku komponentu i nadnacionalne standarde solidarnosti, jednakosti i mira – uvijek i prije svega bila utilitarna, ali i jako plastična i spremna na promjenu. Zato i ne treba očajavati nad trenutačnim stanjem – ono jest ozbiljno, ali povijest europskih integracija jest povijest kriza zajednice europskih država. Svjesni su toga i jučer okupljeni čelnici koji od svih rješenja, tako izgleda, trebaju pronaći najmanje loše.
Još prije nekog vremena Europa s više brzina, ili ritma, i nije bila najomiljenija ideja, no danas je ona predočena iz nove perspektive. Da, Europa s više brzina već postoji – stupanj integracije nije isti, neke države nemaju euro, neke imaju iznimke u suradnji, ali – eto, Rumunjska i Bugarska ne mogu u Schengen jer im to brane Njemačka i Francuska. Opasnost je to i nekog novog sličnog poretka, da neke države budu gurnute na periferiju ili od stare jezgre Unije, ili još više – da ih sami domaći političari gurnu u izolaciju. Vrlo je lako, a danas i posebno politički ugodno, jašući na valu nezadovoljstva krizom i negativnih posljedica globalizacije, optužiti EU za većinu nevolja i pretvoriti je u Pedra.
V. Britanija dobar je primjer što se događa kad se zamijene teze. Useljenici? Zar su oni iz EU zaista najveći problem, a ne spominje se podatak da je, slučajno, Britanija imala i neke kolonije koje joj gravitiraju. Možda se, s naknadnom pameću, Europa ujedinila brže nego što je to građanima bilo prihvatljivo, što se tek vidjelo kad su došle krize, kad je postalo jasno da u nekim područjima nema zajedničkog odgovora, ali to ne znači da se projekt treba baciti u vodu. EU postoji, postojat će u nekom obliku i dalje. Ali – kao i u svemu drugome – i na njezinu će sudbinu, kao i na sudbinu svakoga građanina, najviše utjecati nacionalne vlade i domaći političari.
>> Europska unija s više brzina Hrvatsku bi gurnula natrag na Balkan
Evo vam Norveske,najsretnije zemlje na svijetu,isti broj stanovnika kao HR,ne pada im napamet da se odreknu svoje samostalnosti.