Europska komisija predložila je veliku reformu zajedničke politike azila i upravljanja migracijskim pritiskom, u kojoj je najveća novost to što države članice, koje su proteklih pet godine blokirale bilo kakvu zajedničku migrantsku politiku upornim odbijanjem zbrinjavanja ijednog od tisuća izbjeglica i migranata, sada imaju mogućnost da svoju solidarnost pokažu pomaganjem graničnim državama članicama u protjerivanju odbijenih tražitelja azila, odnosno njihovu povratku u zemlju porijekla.
Umjesto obvezujućih migrantskih kvota, koje je Europska komisija predlagala prije, sada je naglašena fleksibilnost. Države članice moći će birati žele li relociranjem iz Italije i Grčke zbrinjavati tražitelje azila na svom teritoriju, ili žele pomoći tako što će preuzeti “sponzorstvo” nad postupkom povratka odbijenih tražitelja azila ili ekonomskih migranta u njihove zemlje porijekla. Rok za povratak bit će 8 mjeseci, tijekom kojih država “sponzor” pomaže graničnoj državi do koje je došla neka osoba da tu dotičnu osobu vrati u zemlju porijekla.
Ako “sponzor” ne uspije vratiti tu osobu u tih osam mjeseci, ima obvezu nastaviti proceduru povratka osobe, ali sa svog teritorija. Dakle ima obvezu relocirati tu osobu iz, primjerice, Grčke u Mađarsku. Ali ne relocirati da ostane u Mađarskoj, nego da bude vraćena u zemlju porijekla, odakle je krenula migrantskom rutom do Grčke.
Screening na granici
– Predlažemo europsko rješenje koje će ponovno izgraditi povjerenje između država članica i obnoviti povjerenje građana u našu sposobnost upravljanja migracijama zajednički, kao Unija. Vrijeme je da zajedno odgovorimo na taj izazov upravljanja migracijama, s pravom ravnotežom između solidarnosti i odgovornosti – rekla je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen.
Druga velika novost je uvođenje procedure “screeninga” na samoj granici, bilo da je riječ o kopnenoj, kao što je primjerice granica između Grčke i Turske ili Hrvatske i Bosne i Hercegovine, bilo da je riječ o pomorskim lukama u Italiji i Malti, gdje pristaju brodovi s migrantima spašenima na Sredozemnom moru. Riječ je o proceduri provjere svakog neregularnog migranta prije no što se smatra da je formalno stupio na tlo države članice EU. Ta procedura može trajati najdulje pet dana i uključuje uzimanje otiska, utvrđivanje identiteta, zdravstveni i sigurnosni pregled svake osobe.
Svrha “screeninga” je i da se usmjeri svaku pojedinu osobu prema najispravnijoj daljnjoj proceduri. Tri su opcije daljnjeg postupanja: pristup normalnom postupku traženja azila, zatim postupak traženja azila na samoj granici, i procedura povratka u slučaju da se odmah utvrdi da osoba nema pravo na međunarodnu zaštitu (da je, primjerice, ekonomski neregularni migrant). Komisija predlaže i uspostavljanje mehanizma nadzora nad postupanjem policije, graničnih i drugih službi država članica. Svrha nadzora je da se zajamči poštivanje temeljnih prava u svim tim procedurama, od “screeninga” do protjerivanja ili rješavanja zahtjeva za azilom na samoj granici.
Granična procedura traženja azila neće se primjenjivati na ljude sa zdravstvenim tegobama, maloljetnike bezpratnje, kao i obitelji djece mlađe od 12 godina. Oni će uvijek imati pravo na normalnu proceduru podnošenja zahtjeva za azilom, koja se odvija dalje od granice, u normalnim centrima koji su za to predviđeni.
– Predlažemo izgradnju dugoročne migrantske politike koja može europske vrijednosti prenijeti na praktično upravljanje migracijama. Ovaj paket donijet će jasne, poštene i brže granične procedure kako ljudi ne bi morali čekati u limbu – rekla je europska povjerenica za unutarnje poslove Ylva Johansson. Dodala je kako je jačanje i ubrzanje procedure povratka važno jer se računa da otprilike dvije trećine neregularnih migranata koji traže azil dobiju negativno rješenje i trebaju biti vraćeni u zemlje porijekla. Većina neregularnih migranata nisu izbjeglice – rekla je Johansson.
“Propali eksperiment”
Postojeći europski propisi o azilu svu odgovornost za zbrinjavanje neregularnih migranata prebacuju na države članice čije su granice ujedno i vanjske granice Unije: zahtjev za azilom, naime, podnosi se u prvoj državi EU u koju je neregularni migrant stupio. Na vrhuncu migrantske krize 2015., ti su se propisi (tzv. dublinski propisi ili dublinski sustav, po gradu u kojem je taj propis prvi put usvojen) pokazali neodrživima. Već pet godina ti se postojeći propisi krše i stvaraju kaotične situacije na terenu.
Države članice su kroz Vijeće EU, preglasavanjem Mađarske i još dviju zemalja koje su bile protiv, izglasale ujesen 2015. privremene migrantske kvote po kojima su sve imale obvezu zbrinuti određen broj ljudi pristiglih do Italije i Grčke. Mađarska, a poslije i Poljska, otvoreno su ignorirale tu obvezu, koja je imala vremenski rok i u međuvremenu je istekla.
Komisija je 2016. predložila i obvezujuće migrantske kvote kao trajno rješenje, dakle ne samo privremeno. No, taj prijedlog, prvi pokušaj velike reforme dublinskog sustava, nije prošao. Bilo je očito da preglasavanje po tom pitanju među državama u Vijeću EU nema smisla jer samo produbljuje podjele, pa je sve ostalo blokirano.
Svi su se prešutno složili da bi bilo najbolje da Komisija iznese drugi, drukčiji prijedlog reforme. I to se jučer dogodilo, a najave predsjednice EK Ursule von der Leyen, koje je iznijela u intervjuu za subotnji Obzor Večernjeg lista, zaista su se ostvarile: njezin je tim povjerenika pripremio takav prijedlog koji nastoji izaći ususret svim državama članicama, pa i onima poput Mađarske koje su vodile neki svoj “sveti rat” protiv obvezujućih migrantskih kvota. Očekivanje je da tako pripremljen prijedlog, za razliku od onog prije, ima veću šansu zaista biti usvojen u Vijeću EU i Europskom parlamentu.
No, to će se tek vidjeti. Austrijski kancelar Sebastian Kurz dan prije Komisijine objave novog prijedloga dao je intervju u kojem je oštro istupio protiv migrantskih kvota, nazvavši ih propalim eksperimentom, i dajući do znanja da i njegova zemlja, a ne samo Mađarska ili Poljska, namjeravaju biti tvrde u raspravi i odlučivanju u Vijeću EU. U novom Komisijom prijedlogu predviđena je i pomoć iz europskog proračuna za države članice koje dobrovoljno relociraju i zbrinjavaju tražitelje azila na svom teritoriju. Pomoć je u visini 10 tisuća eura po osobi.
Koliko komplikuju a nagazne mine izumljene odavno...