Europskom unijom od sutra upravlja Lisabonski ugovor koji zamjenjuje dosadašnji Ugovor iz Nice. U njemu su “spašene” glavne odrednice zlosretnog ustava Europske unije, kojima je cilj bio učiniti EU demokratičnijom, jasnijom i učinkovitijom.
Jasnijom Europska unija teško da je postala jer je Lisabonski ugovor tek zbirka amandmana na ugovore koji su mu prethodili. Demokratičnijom, međutim, svakako biva jer se ovlasti Europskog parlamenta zamalo utrostručuju. Europarlamentarci će od sada suodlučivati s Vijećem EU, koje predstavlja vlade zemalja članica, na čak 85 pravnih temelja, što pokriva gotovo sve europske poslove. Povećavaju se i ovlasti nacionalnih parlamenata, koji će moći za svaki prijedlog europskog zakona provjeriti je li u skladu s načelom supsidijarnosti, odnosno, ne bi li se pitanjima na koja se odnosi bilo učinkovitije baviti na nižoj razini.
Lisabonski ugovor daje Uniji pravnu osobnost, pa može od sutra potpisivati međunarodne ugovore ili konvencije. Uveden je položaj predsjednika Europskog vijeća, nove ustanove koja okuplja šefove država ili vlada zemalja članica. Dosadašnji položaj visokog predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku/glavnog tajnika Vijeća Europske unije razdvojen je. Visoki predstavnik Unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku nova je dužnost koja objedinjava i dosadašnji položaj europskog povjerenika za vanjske odnose, a podignuta je na razinu predsjednika Vijeća Europske unije za vanjske odnose i potpredsjednika Europske komisije. Na sve se nove položaje bira na jednom obnovljivi dvoipolgodišnji mandat. Rotirajuće polugodišnje predsjedanje zemalja članica ostaje, međutim, na razini ostalih ministarskih Vijeća Europske unije.
Odlučivanje kvalificiranom većinom, umjesto jednoglasno, širi se Lisabonskim ugovorom na suradnju u pravosuđu i unutarnjim poslovima. Takva većina mora obuhvatiti najmanje 55 posto zemalja članica i 65 posto stanovništva Europske unije. Sva je prilika, međutim, da će se i dalje nastojati postići jednoglasnost oko svih ključnih pitanja.
Uvode se i nove zajedničke politike - energetska i klimatska - a prvi se put propisuje način da neka zemlja članica napusti Uniju.
Sve je to jedna velika Masonska druzina sa super uvjezbanom retorikom za ispiranje glava preumornog naroda. Nitko od njih ne brine sve dok vi robujete do 50 sati sedmicno da otplatite ono sto vam treba a jos vise ono sto vam ne treba. Plase vas sa nezaoslenoscu da iz ocaja radite za kikiriki i da sutite o neplacenom radu. Tko to ne vidi je vec retardirao.