Grexit, brexit i migrantska kriza doveli su Europsku uniju na rub raspada. Sve je počelo dužničkom krizom koja je kulminirala u Grčkoj i tu zemlju dovela na rub izlaska iz EU 2012. godine – popularno nazvan grexit. Tada se već govorilo o Europskoj uniji u dvije brzine – jednoj koju predvode najmoćnije članice eurozone Njemačka, Francuska, Austrija, skandinavske i zemlje Beneluxa, Velika Britanija i Irska te drugoj u kojoj su sve rubne članice Europske unije (Grčka, Španjolska, Portugal, Italija, Hrvatska...) i srednjoeuropske zemlje (Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska, Slovenija).
Intervencijom Europske središnje banke i njezina guvernera Marija Draghija, koji je pokrenuo tiskarske strojeve u Frankfurtu i natiskao dovoljno novca, dužnički problemi privremeno su gurnuti pod tepih i Grčka je nekako zadržana u eurozoni. I baš kada se prestalo govoriti o grexitu, buknule su dvije nove krize – težnja Velike Britanije da napusti Europsku uniju ako se ona radikalno ne reformira i migrantska kriza koja je od rujna prošle godine prerasla u pravu dramu.
Ta drama traje i dalje, a ono čemu svjedočimo ovih dana pretvara se u njezinu političku kulminaciju. Njemačka kancelarka Angela Merkel i njezina velika koalicija demokršćana i socijaldemokrata u Berlinu izgubila je i svojeg posljednjeg saveznika – veliku koaliciju socijaldemokrata i demokršćana u Beču.
Austrija nije otišla tako daleko kao susjedne zemlje iz Višegradske skupine (Češka, Slovačka i Mađarska) koje pod svaku cijenu odbijaju primiti migrante iz arapskih zemalja, već je Beč odredio da će dnevno primati samo 80 azilanata i tako zabio nož u leđa kancelarki Merkel koja unatoč pritiscima iz Bavarske odlučno odbija propisati gornju granicu migranata koju Njemačka može primiti. To je, kažu u Berlinu, pitanje humanosti, a humanost se ne može ograničiti.
I dok iz kabineta kancelarke Merkel lamentiraju protiv Beča, iz Budimpešte je mađarski premijer Viktor Orban poručio da cijeni Angelu Merkel i njezinu politiku, ali da Mađarska ne želi sudjelovati u ovoj migracijskoj krizi za koju se sve više čini da je njemačka useljenička politika. Naime, jučer su njemački mediji objavili da se po internom dokumentu iz ministarstva gospodarstva Berlin priprema na najmanje 3,6 milijuna migranata do 2020. godine.
"Kada bih potpisao da Mađarska želi kvotama raspoređivati migrante, mađarski narod bi me objesio na rasvjetnom stupu na budimpeštanskom trgu", poručio je Orban jučer Angeli Merkel i Bruxellesu.
Čini se da nema te snage koja bi najprije Mađarsku, a zatim i Češku, Slovačku i Poljsku mogla prisiliti da se prikloni Bruxellesu koji traži ravnopravnu raspodjelu izbjeglica po svih 28 država EU. S druge pak strane, grčki premijer Alexis Tsipras prijeti da će zaustaviti sve dogovore u EU ako druge članice ne rasterete Grčku i ne prihvate izbjeglice jer se Grčka upravo pretvara u koncentracijski logor Europske unije. Jučer je u Grčkoj 15.000 ljudi čekalo da se preko Makedonije, Srbije, Hrvatske, Slovenije i Austrije dočepaju Njemačke. A svaki dan iz Turske u Grčku nadire 3000 novih migranata. Nakon Mađarske, i Austrija je ponudila svoju vojsku da na grčko-makedonskoj granici odvajaju izbjeglice od ekonomskih migranata. Izbjeglice bi dalje kao i do sada bile prevezene do Austrije gdje bi ih dnevno ostajalo najviše 80, a u Njemačku bi se svakoga dana prebacivalo 3200 izbjeglica.
Iako je bivša hrvatska vlada prihvatila da će Hrvatska sudjelovati u raspodjeli izbjeglica po kvotama, izbjeglice i nisu nešto zainteresirane da ostanu u Hrvatskoj. Lani je u Hrvatskoj zaprimljeno samo 115 zahtjeva za azilom – to je tri azilanta na 100.000 stanovnika. Za usporedbu, Austrija je na 100.000 stanovnika lani primila 1050, Njemačka 1350, a Švedska 1670 azilanata.
Austrija je ovih dana uspjela okupiti sve države s tzv. balkanske rute i čini se da je dobila saveznike te da se Višegradska skupina sada pretvorila u nekadašnju Austro-Ugarsku. Beč, Budimpešta, Prag, Bratislava, Ljubljana, Zagreb.... sada rade pritisak na Berlin da radikalno promijeni svoju retoriku i politiku dobrodošlice migrantima. Čini se da je Austro-Ugarska uskrsnula nakon gotovo stotinu godina od svoga raspada.
Tri velike krize (grexit, brexit, migranti) Europsku uniju podijelile su danas na pet dijelova. Na jednoj strani je usamljena Njemačka sa svojom politikom "dobro došli, izbjeglice, za sve vas koji želite raditi bit će posla". S druge je strane Austro-Ugarska 2.0 sa zemljama koje kažu "rado ćemo primiti sve izbjeglice i proslijediti ih u Njemačku". Treći dio Europske unije je Velika Britanija koja je već jednom nogom izvan, a ako i ostane, bit će gotovo neovisna o Bruxellesu. Četvrti dio EU čine rubne zemlje – Grčka, Italija, Španjolska, Portugal... – koje uz velike financijske probleme sada guši i zbrinjavanje izbjeglica. Samo je pitanje dana (proljeća) kada će nove skupine iz Afrike pohrliti prema Italiji i Španjolskoj.
Petoj grupi u Europskoj uniji pripadaju Francuska te zemlje Beneluxa i Skandinavije koje načelno nemaju ništa protiv migranata, ali ih ne žele primati jer se osjećaju već prenapučene iseljenicima.
I ne samo da je Europska unija podijeljena, sličan proces događa se i u njezinoj najmoćnijoj članici – Njemačkoj. Migrantska kriza podijelila je Njemačku. Opet se podiže nevidljivi "berlinski zid" između istoka i zapada. I dok se na zapadu Njemačke migrante koliko-toliko prijateljski dočekuje (zapadne njemačke pokrajine imaju s tim iskustva jer već više od 50 godina primaju migrante), na istoku zemlje situacija je dramatična. Kulminirala je napadima na autobus migranata i paljenje doma za azilante u saveznoj pokrajini Saskoj, što je sve popraćeno pljescima i glasnim uzvicima odobravanja, što je šokiralo njemačku javnost. Uz ponovnu podjelu Njemačke na istok i zapad imamo još jednu podjelu unutar bivše Zapadne Njemačke. Naime, Bavarska je potpuno okrenula leđa kancelarki Merkel (iako je vladajuća stranka u Bavarskoj CSU – koalicijski partner kancelarkinom CDU-u na svim razinama vlasti u Njemačkoj). Njemačku je migrantska kriza podijelila na tri dijela: istok, zapad i Bavarsku.
Njemačka je dakle podijeljena na tri, a Europska unija na pet dijelova, pitanje je hoće li se naći neka snaga koja će ove dijelove uspjeti povezati da ne dođe i do formalnog raspada Unije koja je izgubila svoj stari sjaj i privlačnost. Ta bi snaga mogla biti jedino ekonomija, jer su sve zemlje članice EU koje se sada odmiču od Bruxellesa gospodarski profitirale od zajedničkog tržišta. No zabrinjava činjenica što je upravo Njemačka pred političkim slomom, iako joj u povijesti ekonomski nikada nije bilo bolje – nikad više zaposlenih, nikada veći izvoz...
Njemački analitičari predviđaju da će Njemačka skrenuti naglo udesno u "super nedjelju" 13. ožujka kada se održavaju izbori u tri savezne pokrajine. Očekuje se veliki pad demokršćana (CDU) i socijaldemokrata (SPD) i strelovit uspon radikalno desnog AfD-a ( Alternative für Deutschland), koji je i nastao kao reakcija na migrantsku politiku Angele Merkel. Na istoku Njemačke AfD pretekao je socijaldemokrate i sada je sa 17 posto druga najmoćnija stranka u spomenutoj Saskoj.
Pred Njemačkom i EU burno je europsko proljeće koje prijeti potpunim kolapsom Unije i velikim političkim preslagivanjem u Njemačkoj. Europska unija bila je san o boljoj i mirnijoj Europi i svijetu, sanjan u dvije najveće krize 20. stoljeća – Prvom i Drugom svjetskom ratu. Hoće li EU imati snage da se odupre sadašnjim krizama i opet postane oličenje političke i ekonomske sigurnosti i mira?
Sve je ovo bilo očekivano i kristalno jasno još prošlog ljeta svakome s imalo soli u glavi. Ali su nas zato naši mediji i raznorazne "udruge civilnog društva" koje i inače žive kao uhljebi i nemaju pojma što znači riječ odgovornost mjesecima maltretirali potpuno krivim (lažnim) terminom "izbjeglice" i člancima u kojima su plakali nad tužnom sudbinom liječnika, inženjera itd. Da se to onda zaustavilo odlučnom zajedničkom akcijom, danas bismo imali puno manje problema. Što se tiče toga da humanost nema granica, to je najobičnija demagogija. Naravno da ima granica, jer ako "humanošću" upropastiš sebe, onda tko će dalje biti human prema zaista potrebitima? Čak i u avionu majke dobivaju jasnu uputu da u slučaju problema prvo SEBI moraju staviti masku, a tek onda djetetu, jer će tako najbolje pomoći djetetu. Humanost - da, ali ne takva da njome sam sebe upropastiš.