EU shvatio – ne proširi li se na zapadni Balkan, preuzet će ga Kina, Rusija i Turska

Strateški je interes Europske unije da se proširi na zapadni Balkan ili će na tom području utjecaj steći Kina i Rusija. Riječi su to njemačkog ministra vanjskih poslova Heika Maasa izrečene u ponedjeljak na susretu s njegovim albanskim kolegom Ditmirom Bushatijem.

Do sada slabije eksponirani Maas rekao je da je uvjeren kako narodi zapadnog Balkana žele živjeti onako kako se danas živi u Europi, a ne onako kako se živi u Kini ili Rusiji.

– Jako smo pozitivni prema proširenju Europske unije na zapadni Balkan jer smo čvrsto uvjereni da je to strateški interes slobodne Europe – rekao je Maas koji je Bushatiju obećao pomoć u reformama nužnim za ulazak u EU.

Ugledni The Economist u nedavnoj analizi stanja na zapadnom Balkanu uz Rusiju i Kinu spominje još jednu državu koja je vrlo zainteresirana za to područje – Tursku. Johannes Hahn, europski povjerenik za proširenje, u nedavnom je intervjuu naglasio da se hladi raspoloženje Turske prema ulasku u EU, pogotovo nakon posljednjih izbora na kojima je Erdoğan ponovo pobijedio.

– Sve države članice dijele mišljenje da se Turska posljednjih godina odmiče sve dalje od EU i njezinih standarda. Zato su države članice i potvrdile na posljednjem sastanku Vijeća da je pristupni proces zastao te se zasad ne mogu otvarati nova ili zatvarati postojeća poglavlja.

Na moju inicijativu, prilagođeni su i pretpristupni fondovi, odnosno srezani su za nekoliko stotina milijuna eura u razdoblju od sljedećih nekoliko godina – rekao je Hahn, ali i istaknuo da je stajalište većine država članica kako ima smisla nastaviti dijalog s Turskom jer je ona, geopolitički gledano, važan susjed.

Pogotovo je to važno, naglasio je, kad se govori o izbjeglicama jer je sporazum između EU i Turske donio rezultate objema stranama, koje se dogovorenoga i pridržavaju. Ono važnije je da se razmišlja o novim formatima uz pregovore o pristupanju čije neke uvjete Turska ne može ili ne želi ispuniti. Sve je, dakle, jasno. Uz smanjen interes SAD-a za zapadni Balkan, borba se za utjecaj vodi između Europske unije i tri bliske velike sile s istoka koje na to područje gledaju kao na ulaz na veliko i bogato tržište EU.

Kako je u spomenutom intervjuu rekao i Hahn, strategija je proširenja Unije na zapadni Balkan osim novca i “izvoz stabilnosti umjesto uvoza nestabilnosti”.

Hrvatska premalo uključena

– Zapadni Balkan okružen je zemljama EU i pripada Europi geografski, povijesno i kulturno. U najboljem je interesu EU osiguranje stabilnosti i napretka u svojem susjedstvu. To znači da je integracija zapadnog Balkana u EU investicija u sigurnost i stabilnost bloka.

Ne smijemo zaboraviti geostrateško gledište, ne bi bilo mudro ostaviti iza sebe vakuum koji će iskoristiti drugi međunarodni igrači, s vrijednostima drukčijim od naših – rekao je Hahn. Očito je da je zapadni Balkan, pod kojim se podrazumijevaju entiteti koji još nisu dio EU – BiH, Srbija, C. Gora, Kosovo, Makedonija i Albanija – u fokusu međunarodne politike. No, sada glavni igrači zainteresirani za utjecaj na tom području znaju što žele, iako možda ne uvijek i kako to ostvariti

– Prije svega treba postaviti pitanje zašto se Hrvatska ne bavi zapadnim Balkanom onoliko koliko bi trebala. Prevladava mišljenje da mi nismo dio tog prostora pa se njime ne trebamo ni baviti. Ali to je zaista potrebno i od izravnog nam je interesa, pogotovo zbog pitanja BiH.

Kad govorimo o BiH, SAD je jedini u stanju ondje učiniti nešto konkretno, no više ga to ne zanima. Prilika je bila za EU prije nekoliko godina da se, prema prijedlogu Vesne Pusić, BiH postupno pridruži EU, ali nije učinjeno ništa. Danas se hrvatska politika više ne bavi s BiH nego samo s Hercegovinom, a zbog izmjene nekoliko strelica s Vučićem propustili smo priliku za ostvarenje većeg utjecaja na tom području – kaže politički analitičar Žarko Puhovski.

Kako piše “The Economist”, zapadni Balkan područje je visokog geopolitičkog rizika i prepun problema, među kojima se ističu “bilateralni sporovi, trajni animoziteti proizašli iz ratova 1990-ih godina te prijetnja islamskog fundamentalizma”.

Spomenuti entiteti koji čine područje zapadnog Balkana imaju i ponešto zajedničkog. Građani su, stoji u spomenutoj analizi, nezadovoljni postkomunističkom tranzicijom nakon 1989. godine i imaju nisko povjerenje u političke institucije, vladajuća garnitura djeluje kroz neformalne strukture moći, politička pokroviteljstva i kontrolu medija, regionalne politike karakterizirane su slabom ravnotežom moći te politiziranim pravosuđem.

“Stranke čiji je uspon često datiran još u rat 1992.-1995. uživaju dominaciju kroz mrežu etničkih političkih feuda gdje sadašnji lideri opstaju u nišama formiranima unutar zemljina kompleksnog sustava slabe vlasti”, stoji u analizi.

Crna Gora i Makedonija opisane su kao zemlje koje su praktično sve donedavno imale jednostranački sustav te se njima vlada kroz izborne manipulacije i neformalne klijentelističke i pokroviteljske mreže.

U Srbiji je, pak, Aleksandar Vučić konsolidirao svoju vlast tako da je praktično stalno u nekoj izbornoj kampanji, a kontrolira i medije.

Za Kosovo se kaže da najvećim političkim strankama vladaju elite koje ponajviše čine ratni vođe gerilskog rata protiv srbijanske vlasti 1998.-1999. koji izbornim manipulacijama ostaju na vlasti.

Svoj toj problematici pridonosi i ekonomska stagnacija prouzročena i propašću reformi koje je uvjetovala Europska unija te nedostatkom jasnog europskog vodstva. Predviđeni gospodarski rast od 3,2 posto još je ispod razine prije krize 2008. godine te se smatra nedovoljnim da se uhvati korak s razvijenom Europom. Masovna je emigracija poseban problem jer se ni za jednu zemlju ne predviđaju pozitivna kretanja.

‘Srbija ruski trojanski konj’

“Antidemokratski trendovi u toj regiji pojačani su zbog politike EU koji se oslanja na snažno liderstvo, pri čemu je ostvario jake veze s liderima koje se smatra pouzdanima ili barem sklonima dogovoru, vjerodostojnim sugovornicima, što je ojačalo pojedince za račun predstavničke demokracije”, ističe u analizi “The Economist”. Zaključak je da je stoga nužno da i EU učini zaokret. Jer Rusija nije odustala.

– Ne bih se složio da su Rusi podbacili. Dapače, mislim da su oni s limitiranim sredstvima napravili jako puno. Doduše, dogodilo im se da ih se poveže sa svojedobnim kaosom u Makedoniji s kojim vrlo vjerojatno nisu imali ništa, ali su postigli da ih se više ne povezuje s udarom u Crnoj Gori u kojem jesu sudjelovali. No, i oni propuštaju priliku ostvarenja većeg utjecaja zbog Kosova, odnosno zbog njegova nepriznavanja, pri čemu se vode politikom nacionalizma 19. stoljeća, odnosno “slavenskim bratstvom” pridobivaju Srbiju, ali ništa drugo.

A priznaju li Kosovo, mogli bi postati moralni pobjednici i lakše ostvariti savez s Turskom, zbog kojega bi SAD i EU bili prisiljeni mobilizirati se – tumači Puhovski.

Mark Galeotti, britanski geopolitički stručnjak posebno zainteresiran za Rusiju, suradnik dvaju trustova mozgova – Europskog vijeća za međunarodne odnose te praškog Instituta za međunarodne odnose – u nedavnoj analizi naglasio je da sve veći niz ruskih pritisaka na Balkanu i prisutnost na tom području tajnika ruskog Savjeta sigurnosti Nikolaja Patruševa koji je prihvatio posebnu odgovornost za tu regiju, sugerira da ćemo do kraja godine gledati obnovljenu rusku kampanju na Balkanu.

“Rusija gleda na Balkan kao na bojište u svojem političkom ratu, dijelom kako bi kompenzirala mješovit uspjeh postignut svojim ‘aktivnim mjerama’ u Europi. Rusija ne radi to toliko da bi ostvarila kontrolu u regiji koliko da zauzda i pojača postojeće tenzije. Za Ruse, pristup Europske unije prema zapadnom Balkanu niti je ozbiljan niti sistematičan”, tumači Galeotti.

I on ističe problem Kosova kao kontroverzan za Ruse. S jedne strane dobiva se naklonost Srbije, iako ondje ne ulaže ni približno koliko EU, gotovo deset puta manje, ali s druge gubi šansu s Albanijom koja je sebe i javno promovirala kao “bastion protiv ostvarenja ruskog utjecaja u regiji”.

Drugo je ometanje širenja NATO-a koje Rusija nastoji zaustaviti nakon što mu je pristupila Crna Gora. Rusi još smatraju da je svaki uspjeh NATO-a poraz za Rusiju bez obzira na to radi li se doista o sigurnosnoj prijetnji. Smatraju da su dobili garancije da se nakon hladnog rata NATO više neće širiti.

Prema mišljenju Galeottija, Rusija podupire širenje EU jer na to gleda kao na širenje tržišta u kojem i sama aktivno sudjeluje, poglavito s energentima. Srbiju i njezina nastojanja pristupanju EU vidi čak i kao potencijalnog trojanskog konja ako uspije, a ako ne kao jasnu poruku aspirantima poput Ukrajine ili Gruzije kako s EU i nije baš sve tako sjajno.

– EU ne može ostvariti efikasnu politiku na zapadnom Balkanu upravo zbog Kosova jer ga nisu priznale četiri njegove članice, pa onda ni EU ne može bezuvjetno od Srbije tražiti da prizna Kosovo. Uvijek treba znati da je vanjska politika samo produžetak one unutrašnje, pa tako u navodno zajedničkoj politici EU imamo interese Njemačke, Francuske pa onda i drugih članica te je jasno da to otežava ostvarenje utjecaja EU.

Kako sada stvari stoje, prva će u EU ući Crna Gora. S kojom i mi imamo najbolje odnose, što i nije pretjerano teško s obzirom na najmanje problema između tih dviju država – objašnjava profesor Puhovski.

>> EU otkrila zapadni Balkan – to je tržište s 20 milijuna potrošača