Subota 14. siječnja
Đikić ‘dezertirao’ pa sad iz Njemačke dijeli lekcije
Ako itko među znanstvenicima ima pravo izricati moralne sudove o ljudima i pojavama, onda je to molekularni biolog Ivan Đikić. Jer, Hrvatska ga je školovala, dala mu u ruke diplomu medicinskog fakulteta, a on je, umjesto da se domovini oduži, “dezertirao”, otišao u inozemstvo za zovom novca i ambicija.
U njegovu moralnu stamenost uvjerili smo se i dok je godinama štitio, u nebesa dizao i za smrtni grijeh optuživao svakoga tko bi i dotaknuo njegova kolegu i prijatelja Miroslava Radmana, a onda su se posvadili i jedan drugoga nazivali svetogrdnim primjerkom čovječanstva, ljudskom ništarijom i znanstvenom mizerijom.
I cijelo vrijeme s postolja svjetske veličine, koje je sam sebi sagradio, Đikić dijeli lekcije kolegama i institucijama u Hrvatskoj, svake godine najavi bar jedan svoj za svijet spasonosni lijek i sa Severinom i Jelenom Rozgom natječe se u slikanju u medijima.
Sad je bez i jednoga argumenta i dokaza ministra Pavu Barišića optužio za plagijat i, zamislite, traži ministrovu ostavku. I opet je u pravu, jer ne može njemački porezni obveznik podnositi takvog hrvatskog ministra.
Nedjelja 15. siječnja
Političari se ne zamjeraju, a građani plaćaju
Malo što kao rasprodano nacionalno bogatstvo pokazuje toliku ravnodušnost političara i medija prema kolonijalnom položaju Hrvatske, a pogotovo prema načinima na koje bismo iz njega mogli početi izlaziti. Na primjer, prema mogućnosti da se u hrvatsko vlasništvo vrati ne samo Ina nego i druge strateške tvrtke i, pogotovo, velike banke.
Stoga sam s veseljem pročitao tekst kolege Branka Podgornika u Novom listu koji spominje Poljsku i Mađarsku, države koje su uspjele vratiti 50 posto bankarskog sektora te time popraviti kreditiranje svojih gospodarstava i stanje u državnim financijama.
A ukinule su i drugi mirovinski stup kojim su upravljale banke te tako smanjile javni dug i proračunski deficit.
U istom je listu u povodu nacionalizacije najveće argentinske naftne kompanije prije pet-šest godina o toj temi pisao i Ivo Jakovljević, pa uz još neke tekstove, na primjer na portalu Dnevno.hr, i moje povremeno “gostovanje” u toj tematici, to je uglavnom sve.
No najgore je, kako piše i Podgornik, što se političari ne žele zamjeriti bankama pa teret njihova kukavstva podnose građani. Dakle, u EU i jesmo ušli da potvrdimo svoj kolonijalni položaj, što Plenković savršeno razumije.
Ponedjeljak 16. siječnja
Mesić, Josipović, Pusić, Milanović dobro ne došli!
Na sinoćnjem koncertu u Lisinskom u povodu dana priznanja Hrvatske najdulje se pljeskalo Kolindi Grabar-Kitarović. Zacijelo je i tako publika odgovorila na napade izazvane njezinim posjetom Americi te se nije zaustavljala sve dok joj se predsjednica nije i drugi put naklonila.
Bio je to pljesak pune dvorane u kojoj su bili ljudi najraznolikijih nazora, branitelji, prva imena iz politike, gospodarstva, znanosti, kulture, sudstva... Tu srdačnost kojom je dočekana predsjednica zacijelo nisu htjeli neposredno osjetiti Mesić, Josipović, Milanović i Pusićka, koji, uz neuvjerljiva opravdanja (izostanak na taj datum, osim teške bolesti, i ne može imati opravdanja) nisu došli u Lisinski.
Bivši visoki i najviši lijevi dužnosnici koji ignoriraju jedan od najsudbonosnijih događaja u povijesti samostalne Hrvatske nisu pokazali da su im i Domovinski rat, i žrtve u njemu, i priznanje hrvatske kraj njihovih taština sporedni.
No jesu li u Lisinskom uopće nedostajali Mesić sa svojim svjedočenjem u Haagu i pokušajem “razaranja” Sabora 1994. dok se Hrvatska razarala, Josipović sa svojom “ustaškom zmijom” i optuživanjem Hrvatske za rat u BiH, Pusićka s tezom o Hrvatskoj kao agresoru u BiH i Milanović s Hrvatskom kao “slučajnom državom?! Dobro ne došli!
Utorak 17. siječnja
Ateizam je u Hrvatskoj neprirodan, uvezen
Najnovija istraživanja kažu – oko 80 posto mladih u Hrvatskoj vjeruje u Boga, a više od 86 posto učenika u osnovnim i srednjim školama pohađa katolički vjeronauk. I to u okruženju razularenosti i bezboštva medija i zabave! Sociolozi kažu da među mladim vjernicima ima podosta konformizma i pomodarstva, kao što ga je u komunizmu bilo među nevjernicima.
Ne bih se složio, taj konformizam i pomodarstvo opovrgava hrvatsko društvo u posljednjih stotinjak i nešto godina (prije još više) u kojima i nije imao tko biti ateist. Većina nas potječe sa sela koje je sto posto vjerničko, a i viši slojevi i elite bili su religiozni.
Dakle, ateizam je u Hrvatskoj neprirodan, uvezen, a uvezli su ga komunisti i silom ga nameću od svojih početaka. U komunizmu su to činili u sustavu, a poslije u medijima, kojih je i danas glavnina lijevih.
To nasilje nad religijom pokazuje i činjenica da je na obilježavanju pravoslavnog Božića najveći “vjernik” ateist Milorad Pupovac te da su vjersku židovsku zajednicu Bet Israel osnovali ateisti, otac i sin Goldstein. Bože sačuvaj!
Srijeda 18. siječnja
S miloševićevskom ambicijom Srbija će u EU
Kad su poslali vlak iz Beograda prema Kosovskoj Mitrovici s natpisima “Kosovo je Srbija”, vladajući Srbi su sve znali – i da će ih čekati naoružani Albanci, i da će zbog toga vlak zaustaviti, i da će ih mnogi osuditi, ali i da zbog insceniranja te ratne provokacije koju će popratiti miroljubivim frazama neće imati posljedica.
Srbi i sa svojim susjedima i s Europskom unijom i cijelim svijetom “igraju” s neskrivenom pokvarenošću te se i sada služe istim obmanama koje je opisao poznati francuski filozof i pisac Pascal Buckner devedesetih godina, kad su Zapadu “uspjeli prikazati svoju glad za osvajanjem kao brigu za zaštitu svojih manjina, svoju ratobornu volju kao ljubav prema miru, svoje etničko čišćenje kao vatrenu želju za očuvanjem jugoslavenske federacije”.
Ukratko, zaključuje Bruckner: “Vrag se također voli pozivati na Sveto pismo”. Ali to sotonsko ponašanje srpske vlasti Europska unija tolerira kao i prije 25 godina, pa bi se moglo dogoditi da Srbija uđe u EU s miloševićevskim ambicijama. Tada Hrvatskoj članstvo u EU i NATO-u neće biti osobita zaštita, pa vratimo obvezni vojni rok i – naoružavajmo se!
Četvrtak 19. siječnja
Muško hrvatovanje ili uljuđena bezličnost
Akademik Ivan Aralica u intervjuu Globusu savjetuje Plenkoviću da Karamarku “nađe odgovarajuće mjesto u okviru stranke i države” jer “ptica bez desnog krila ne može letjeti”. Teško mi je vjerovati da bi to Karamarko htio i da bi mu Plenković neko mjesto ponudio.
Jer, unatoč spregama koje mu desnica ne zaboravlja, Karamarko je izvorni hadezeovac, a Plenković je zakašnjeli maneken “desnog centra” koji se nikome ne želi zamjeriti. U svojim najuspješnijim godinama HDZ je bio izrazito borben, s puno živih spomenika, tvrdokornih domoljuba, akademika, ali i pitoresknih likova koji su nasmijavali, oduševljavali i izazivali porugu.
Karamarko pripada toj tradiciji u kojoj se, unatoč silnoj Tuđmanovoj dominaciji, govorilo i istupalo hrabro, hrvatovalo bez kočnica i s protivnicima muški svađalo.
Plenković je iz temelja promijenio stil HDZ-a. Nitko dosad ni u jednoj stranci nije bio toliko nadmoćan, on “guši” sve druge koji paze da slučajno ne prijeđu granicu tolerancije koju je on nametnuo. Njegova neodoljiva uljuđenost koja je zapravo bezličnost čini bezličnom cijelu stranku i njezine dužnosnike.
Petak 20. siječnja
SDP i HNS u lovu na zagrebačku kesu
Anka Mrak Taritaš, HNS-ova kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba, kaže: “Kad preuzmem Zagreb, ludosti poput Nevistića neće se moći dogoditi.” Jako uvjerljivo kad se zna da je iz stranke koja se, dok je bila na vlasti, proslavila zapošljavanjima po kojekakvim bliskostima, vezama i podobnostima, a nedavno ih je u Saboru jedan zastupnik nabrajao nekoliko minuta.
Nešto drugo je važnije – 7,5 milijardi kuna zagrebačkog proračuna. Otkad ga nema na vlasti, HNS nema “na raspolaganju” ni neku obilniju kesu novca kakvu je imao dobivši u kukuriku vlasti nadzor nad velikim državnim tvrtkama, pa bi mu zagrebački proračun došao kao solidna zamjena.
Međutim, ni SDP nema te kese, i njemu bi zagrebački proračun zaliječio dio rana. Posljednjih dana svjedoci smo komične situacije u kojoj HNS nagovara SDP, a SDP pak HNS da odustane od svoga kandidata. Za 7,5 milijardi, što bi rekli u jednom trgovačkom lancu – isplati se.