EU u pandemiji gubi jer igra fer? Bolje rezultate u cijepljenju postigle su države koje ne mare za red i pravila

Europsko proljeće možda dobro izgleda za Dinamo, ali ne baš tako dobro za Europsku uniju. U cijepljenju stanovništva protiv COVID-19 EU zaostaje za nekim usporedivim dijelovima svijeta toliko puno da će države članice poput Hrvatske tek u srpnju – a i to možda, ako budu uspješne, što se ne podrazumijeva – doseći stopu procijepljenosti koju već danas ima Velika Britanija (45%), prva država koja je izašla iz članstva u EU i odmah ostvarila jedan tako vidljiv strateški uspjeh kao što je brže cijepljenje u globalnoj pandemiji nego itko drugi u EU.

U političkom smislu, Europska unija i dalje traži svoju dušu jer nije sigurna jesu li temeljne europske vrijednosti nešto što se bez rezerve poštuje u svim dijelovima EU. Ili postoje dijelovi Unije, poput Poljske i Mađarske, u kojima nacionalne vlade otvoreno kontriraju pojedinima od tih vrijednosti, kao što su sloboda izražavanja i vladavina prava. I demokracija, u smislu da postoje neovisne institucije koje mogu poslužiti kao korektiv vlasti, pogotovo kad je ona autokratski raspoložena i steže svoj zagrljaj voljene države praktički do točke gušenja. Ne samo da taj duboki problem s pokušajem izgradnje prvih iliberalnih, tj. neliberalnih nacionalnih država unutar EU (kako je to još 2014. definirao mađarski vladar Viktor Orbán) Unija do danas nije uspjela riješiti na zacjeljujući način, nego je taj neuspjeh Unije inspirirao još barem jednog da krene tim putem. Aktualnog slovenskog premijera Janeza Janšu koji upravo ovih dana izaziva zgražanje u Bruxellesu svojim verbalnim napadima ne samo na slovenske medije nego i na zastupnike u Europskom parlamentu koji se usude istraživati njegovu politiku prema medijima. Dvoje liberalnih europarlamentarca Janša je, podsjetimo, usporedio sa Slobodanom Miloševićem. I to tri mjeseca prije nego što će Slovenija preuzeti rotirajuće predsjedanje Vijećem Europske unije.

– To što se događa s Janšom reflektira jednu vrstu opće slabosti Europske unije koja nakon dobre dijagnostike stanja sa slobodom medija u nekoliko država (Poljska, Mađarska) ne uspijeva pronaći adekvatnu terapiju da se dijagnosticirano stanje poboljša – kaže Tonino Picula, SDP-ov europarlamentarac i bivši šef hrvatske diplomacije.

– Imali smo nekoliko pokušaja gdje se naprosto ne uspijevamo maknuti prema promjeni stanja. A ako ne mijenjate stanje nakon uočenog problema, onda se neki osjete osokoljenima da krenu istom politikom. Oni ne računaju na ostanak na vlasti širenjem prostora demokracije, nego sužavanjem prostora demokracije. Janša smatra da je Slovenija iduća u kojoj premijer može priskrbiti status nedodirljivosti tako što će uspostaviti monopol nad izvještavanjem medija. I Janša svjesno širi poruku svojim pristašama kako mu EU institucije ne mogu ništa – dodaje Picula.

Ekonomski, Unija kao zajednica stoji vrlo dobro ako se uzme u obzir da počinje prvi put u svojoj povijesti masovno izdavati zajedničke obveznice na razini svih 27 država, što je velik iskorak dogovoren prošle godine upravo zbog velike krize koju izaziva pandemija. Ali i taj iskorak još nije do kraja ratificiran u svim državama članicama, čeka se njih 4 od 27, što će valjda biti uskoro, no učinci svega toga tek će se vidjeti. Tržišta kapitala izvanredno dobro reagiraju na taj svježi proizvod kakav su te zajedničke EU obveznice. Loša ekonomska vijest je, naravno, recesija, izazvana globalnom pandemijom. Ali od dobrih ekonomskih vijesti može se istaknuti i to da je Grčka pretprošloga tjedna prvi put od krize 2008. izdala svoju dugoročnu, 30-godišnju obveznicu. Potražnja je bila 10 puta veća od iznosa obveznice, što govori o tome da se Grčka konačno vratila punim plućima na tržište, odnosno da su svi oni “bailouti” i paketi pomoći ostatka eurozone i EU urodili plodom. No jedna uspješna priča o izbjegnutoj katastrofi (svojedobno je problem Grčke bio takav da je prijetio raspadom eurozone) ne znači automatski da je EU uspješan u izbjegavanju druge katastrofe, koja se može dogoditi sada.

Ne uspije li EU kroz cijepljenje pronaći put prema bržem otvaranju i izlasku iz epidemiološki proglašenog lockdowna, recesija će biti dulja. Oporavak usporeniji. A razina građanskih prava i sloboda, uključujući i slobodu kretanja ljudi, i dalje privremeno suspendirane. Posljedice na fizičko i mentalno zdravlje ljudi mogu biti teške nakon tako dugog lockdowna (koji je, vrijedi uvijek naglasiti, u ostatku EU cijelo vrijeme bio puno stroži nego u Hrvatskoj). Političke posljedice mogu biti još teže. Migrantska kriza prije pet godina ostavila je goleme političke posljedice: čak i u zemljama u kojima se čini da je završila, promijenila je političku scenu i javni diskurs, stvorila podjele i nepovjerenje na kojem su narasli populisti i ksenofobi s manjim ili većim strahom od stranca i stranog utjecaja na njihovu tradiciju. Koronavirus, sa svim svojim društvenim posljedicama, može ostaviti veće i trajnije političke posljedice. Ima potencijal promijeniti i cijele države, i Europsku uniju, na gore.

Sve će još ovisiti o tome hoće li EU i njegove države biti uspješni u cijepljenju i izlasku iz lockdowna do mjere koja podsjeća na povratak normalnom životu. Ako drugi diljem svijeta u tome uspiju, a EU u tome ne uspije, situacija će za Uniju biti puno gora nego što je danas. A danas već nije dobra jer, dok se u državama poput SAD-a, Velike Britanije i Izraela pojavljuje svjetlo na kraju tunela zvanog lockdown, diljem EU uvode se strože epidemiološke mjere pred trećim valom koji upravo divlja.

U geopolitičkom smislu, za EU je porazna situacija u kojoj kinesko ili rusko cjepivo više i brže spašava živote Europljana nego zapadna cjepiva nabavljena kroz zajedničku nabavu Unije. A to se trenutačno čini da je slučaj u najbližem hrvatskom susjedstvu. Srbija ne samo da više cijepi svoje građane nego i dijeli cjepiva u susjednim državama, Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji, prije nego što je EU uspio početi dijeliti tim državama jugoistočne Europe.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron nedavno je u jednom intervjuu za grčku televiziju ovako dijagnosticirao slabost EU koja je postala vidljiva u strategiji cijepljenja protiv COVID-19: “Nismo gađali zvijezde. To bi trebala biti lekcija za sve nas. Pogriješili smo što nismo imali ambiciju, što nismo imali ludosti, rekao bih, da kažemo: ‘Moguće je razviti cjepivo tako brzo, idemo to napraviti.’ Mi nismo mislili da će cjepivo biti tako brzo razvijeno. Možete odati priznanje Amerikancima koji su već u ljeto 2020. rekli: ‘Idemo ukloniti sve prepreke i učiniti to.’ Što se nas tiče, mi nismo išli dovoljno brzo, dovoljno snažno. Mislili smo da će trebati vremena da se cjepiva pokrenu.”

Njemačka je također dobar primjer da su stvari lošije od očekivanih: svi su uvjereni da je to jedna superorganizirana država u kojoj sve besprijekorno funkcionira, ali u ovakvoj globalnoj pandemiji može se pokazati da bolje rezultate postignu države koje su dovoljno “lude” i fleksibilne u organiziranju stvari, koje ne mare za red i pravila nego za rezultate do kojih se može doći i mimo reda i pravila. “Nijemci su dugo vjerovali da žive u dobro upravljanoj državi koja je bolje vođena nego većina drugih država u Europi. Ta se pretpostavka pokazala netočnom”, kaže za Financial Times dugogodišnji zastupnik njemačkih liberala (FDP) u Bundestagu Alexander Graf Lambsdorff.

Njemačku čekaju parlamentarni izbori za šest, a Francusku predsjednički za 12 mjeseci. Vladajućoj njemačkoj stranci CDU narasla je popularnost i ostala na tom porastu 11 mjeseci tijekom pandemije, ali sada pada, što zbog spore kampanje cijepljenja i dugotrajnog lockdowna, što zbog skandala poput onog s nabavom zaštitnih maski, pri čemu su političari uzimali provizije ili gledali kako izravne pogodbe idu firmama u kojima rade njihovi muževi. U Francuskoj desničarka Marine Le Pen ponovo izaziva Emmanuela Macrona i ankete predviđaju neizvjesnost u utrci. Dvije ključne države članice EU izlaze na važne izbore u sljedećih godinu dana, a i u svima drugima raste politički pritisak na vlade zbog nepopularnih mjera koje donose tijekom pandemije. Ne ponude li svi, i EU kao zajednica, uvjerljive korake naprijed prema izlasku iz pandemije, Europi neće pomoći ni koronaobveznice ni saveznik u Bijeloj kući ni svi ti pozitivni razvoji događaja koji će ostati u sjeni jednog negativnog, ali najvažnijeg: cijepljenja za okončanje globalne pandemije.