Euro bi srušio kamate na kredite, a isplatio bi se samo uz reforme

Preskakanje stepenica u proceduri i brzo uvođenje eura u nacionalnu ekonomiju mogla bi biti jedna od povlastica histerije europskih birokrata koja ih je uhvatila nakon što su shvatili da je Velika Britanija radije napustila Europsku uniju nego pristala na dodatnu integraciju.

Hrvatska nije spremna za euro i ne može preskočiti reforme i zaboraviti da joj je gospodarstvo nekonkurentno u odnosu na gospodarstva Njemačke pa čak i Portugala, ali pod kapom eura mogla bi ostvariti benefite za građane i tvrtke koji nisu zanemarivi.

Pogodnosti za građane

Dani nas dijele od rezanja kreditnog rejtinga državi na koje će se, izgleda, odlučiti sve tri bonitetne kuće, a to znači skuplje zaduživanje u budućnosti. Zaštita koju nudi eurozona mogla bi nam pomoći da vratimo dio kreditnog ugleda i ostvarimo niže kamate ne samo za državu, već i za građane. Prosječna kamata u eurozoni iznosi 2,56 posto, a u Hrvatskoj 4,4 posto. Razlika je golema jer to drugim riječima znači da domaći gospodarstvenici plaćaju dvostruko veće iznose kamate nego njihovi kolege u eurozoni. Ta bi se razlika većim dijelom istopila u eurozoni, ali samo uz stabilne javne financije države jer i u eurozoni postoje zemlje koje zbog neodgovornosti plaćaju visoke kamate poput Grčke koju ni euro nije spasio od prosječne kamate na razini od 5,44 posto, što je skuplje čak i od Hrvatske.

Ipak, za ilustraciju može poslužiti Slovenija koja je uvela euro 2007., financijska kriza pogodila je njezino gospodarstvo čak i više nego Hrvatsku, a prosječna joj se kamata kreće na razini od 2,8 posto. Povlastica je eurozone i jednostavnije poslovanje bez valutnih rizika i uklanjanje rizika kod zaduženih u eurima. Iskustva drugih zemalja pokazuju da je nakon uvođenja eura porastao izvoz i suradnja unutar eurozone, a i pojednostavljene su ugovorna procedura i plaćanja. Ipak, ako je gospodarstvo nekonkurentno poput hrvatskog, uvođenje eura može mu naštetiti jer više ne postoji mogućnost zaštite kroz monetarnu politiku što Hrvatska i nije pretjerano koristila. Međutim, možemo biti relativno sigurni da ćemo još najmanje tri godine živjeti uz kunu jer se o drastičnom skraćivanju procedure u Europskoj komisiji nije govorilo. U te bismo tri godine trebali održavati tečaj stabilnim na oko 7,6 kuna za jedan euro te svake godine smanjiti udio javnog duga u BDP-u za barem 1,3 do 1,5 posto, što je izuzetno teško u kontekstu rasta od samo 1,6 posto koliko je iznosio lani. Zato bi nam ubrzo trebalo značajno ubrzanje rasta na čak četiri posto što je rast kojim se već danas može pohvaliti Rumunjska. Tim bismo rastom osigurali i veću konkurentnost gospodarstva pa bi uvođenje eura imalo i više smisla.

Ovisni o drugim zemljama

Najveći strah građana od uvođenja eura vezan je uglavnom uz povećanje cijena. Prosječno su, kažu stručnjaci, rasle za od 0,2 do 0,3 posto. Međutim, Slovenci su već godinu nakon uvođenja nove valute zabilježili više cijene usluga i ugostiteljske ponude.

Više cijene ipak ne bi trebale biti problem poveća li se kupovna moć, a prosjek u eurozoni dvostruko je veći nego u Hrvatskoj. Ostale cijene nisu rasle osim kao posljedica inflacije. Ipak, i u pogledu budućnosti svoje valute Hrvatska ovisi o drugim zemljama jer će EU vjerojatno na ubrzanje procedure pristati samo ako sve zemlje članice uvedu euro.

Tu bi moglo zapeti jer se u Poljskoj i Mađarskoj ne žure prepustiti monetarnu autonomiju Bruxellesu, a u Češkoj pak ne postoji ni naročita potreba za eurom s obzirom na to da zemlja uživa visoki kreditni rejting i nisku cijenu zaduživanja.