Samo nekoliko tjedana rasprave o uvođenju eura bilo je dovoljno da se iskristaliziraju strahovi i pozitivna očekivanja. Očito je da pitanje cijena izaziva najviše skepse. Ipak, paradoksalno je da se radi o efektu za kojeg se trebamo najmanje brinuti jer iskustva zemalja koje su uvele euro, kao i recentna ekonomska istraživanja, sugeriraju da se s potrošačkim cijenama neće dogoditi ništa značajno.
To je očekivan zaključak, znamo li da inflacija u Hrvatskoj u značajno mjeri ovisi o vanjskim šokovima, a građanima je možda najbliži primjer kretanje cijena nafte na svjetskim tržištima i posljedičan utjecaj na cijene naftnih derivata u Hrvatskoj.
No, ključni razlog zbog kojega su očekivanja ljudi suprotna je takozvani efekt zaokruživanja cijena, gdje postoji bojazan da će se nakon konverzije trgovci odlučiti zaokružiti cijene na više razine. Takvoj će se praksi vjerojatno unaprijed pokušati doskočiti određenim zakonskim rješenjima, ali čak i u slučaju da se efekt zaokruživanja ostvari u punini, njegov je utjecaj slab i jednokratan te neće imati ozbiljne posljedice po standard građana. S druge strane, kao ključan pozitivan efekt ističe se uklanjanje valutnog rizika. Bio netko pobornik uvođenja eura ili ne, teško je negirati značaj valutnog rizika u Hrvatskoj. Visoka razina euroizacije depozita u Hrvatskoj koja vodi i dominaciji kredita s valutnom klauzulom u eurima rezultat je nepovjerenja u vlastitu valutu te ima iznimno visoke troškove. Građani i poduzeća u konstantom su riziku od povećanja tereta duga denominiranog u eurima zbog moguće deprecijacije kune.
Banke imaju znatan regulatorni trošak i potrebu za zatvaranjem otvorenih valutnih pozicija različitim operacijama te potom taj trošak u obliku viših kamatnih stopa prenose na korisnike kredita. Također, međunarodne pričuve kojima upravlja središnja banka nisu samo garancija osiguranja međunarodne likvidnosti zemlje, već zbog visoke euroiziranosti međunarodne pričuve služe i kao garant stabilnosti domaćeg financijskog sustava i zaštita od unutarnjih rizika.
Na kraju, i stanovništvo i poduzeća imaju visoke troškove jer pored viših kamatnih stopa, postoji stalna potreba za konverzijom, naravno uz određeni trošak. Jasno je da bi se ovakvim taksativnim nabrajanjem zaključilo kako pozitivni efekti značajno nadilaze one negativne, no ključno je pitanje kako će se shvatiti uvođenje eura. Hoće li Hrvatska tek napraviti nužne napore za zadovoljiti minimalne tehničke uvjete za ulazak u eurozonu i potom pozitivne efekte ulaska poput nižih kamatnih stopa iskoristiti za novi val proračunske i svake druge makroekonomske neodgovornosti? Ili će euro biti svojevrsna ekonomska prekretnica, gdje ćemo uklanjanje valutnog rizika iskoristiti za smanjenje svih makroekonomskih rizika, povećanje konkurentnosti i direktnih stranih investicija, odnosno u konačnici za stvaranje male otvorene ekonomije s visokim stopama gospodarskog rasta temeljenog na izvozu. Zapravo, konačne koristi od zajedničke valute ovise o nama samima.
pa tko je vama dao osnove makroekonomije?