Euro za slabe znači više cijene, a za jake razvoj. Gdje smo mi?

Jedna od najvećih prednosti članstva u Europskoj uniji zasigurno je poslovanje pod zajedničkom valutom, a Hrvatska je nakon šest godina članstva najavila prvi korak u dugotrajnoj i zahtjevnoj proceduri adopcije europske valute u domaći monetarni sustav.

Ispunili smo kriterije makroekonomske stabilnosti pa će brzina uvođenja nove valute ovisiti o političkoj volji Europe, a ne ekonomskim podacima. Međutim od tehnike uvođenja eura puno važnija bi trebala biti rasprava o razlozima povlačenja takvog poteza.

Naime, uvođenje eura politički je cilj i san, ali prema relativno slaboj podršci eurovaluti u anketama, čini se da prednosti jedinstvene valute nisu dovoljno komunicirane široj publici.

Protivnike eura plaši gubitak monetarne suverenosti te ovisnost o Bruxellesu, dok njegovi zagovornici naglašavaju očekivanje pada kamata za kredite građana i poduzetnika, veću stabilnost te manje troškove proizišle iz tečajnih razlika za izvoznike. Argumenti obje strane su legitimni, ali zagovornici eura možda ipak imaju jačeg asa u rukavu.

Realno, Hrvatska je visoko eurizirana zemlja o čemu svjedoči visok udio štednje u eurima te posljedično visoka stopa odobrenih kredita vezanih uz europsku valutu. U narodu je njemačku marku zamijenio euro pa se i danas veće investicije poput kupnje stana ili automobila kolokvijalno određuju u eurima, a ne u domaćim kunama.

Adopciju eura treba promatrati kao prirodni korak jedne ekonomije nakon što dosegne razinu razvijenosti i makroekonomske stabilnosti poput zemalja koje su dio eurozone, a ne kao cilj. Euro bi nam trebao biti potvrda uspješnosti, a ne nada u bolje sutra. Monetarna unija stvorena je na toj osnovi, a s obzirom na to, tako se na stvarni život i reflektira njezino uvođenje.

One koji su bili slabi i nisko konkurentni uvođenje eura pogodilo je poskupljenjem usluga i smanjenjem ukupne kupovne moći, dok su oni koji su bili uspješni i ekonomski moćni u euru pronašli saveznika za svoje napredovanje. U kojoj ćemo skupini biti, odredit će kapacitet provođenja reformi i podizanja konkurentnosti u pet godina koje nam preostaju do uvođenja europske valute.