Ulazak Hrvatske u eurozonu Večernji list obilježio je konferencijom "Hrvatska kao dio eurozone" na koju su se odazvali svi ključni akteri koji su sudjelovali na tom putu. O euru, krizi te daljnjim procesima u Uniji razgovarali smo s premijerom Andrejom Plenkovićem.
Hrvatski prelazak na euro događa se u vrlo izazovnim vremenima. Koliko će to utjecati na dinamiku i kvalitetu integracije i mislite li da će benefiti biti barem nakratko manji?
Ovo što živimo ovaj tjedan dugo će ostati zapamćeno u pozicioniranju Hrvatske, ekonomskom i financijskom. U našem ugovoru o pristupanju jasno je pisalo da će Hrvatska postati članica europodručja kad se za to ostvare uvjeti. Događa se na temelju jasno odabrane strategije i europskog usmjerenja hrvatske Vlade. Naše članstvo ne dolazi preko noći, ne dolazi slučajno, dolazi na temelju obveza koje smo preuzeli u trenutku pristupanja EU. To se zove derogacija. To je školski primjer stvaranja pune sinergije visoke stručnosti i pažljivog ispunjavanja svih reformi u rokovima, uz odgovarajuće diplomatsko pojašnjavanje naših postignuća svima koji su nas na tom putu pratili. Svatko od nas je dao svoj doprinos tom mozaiku, a ovo se dogodilo iz dva razloga: povjerenje je bilo prvo. Danas vjeruju da Hrvatska s jasno određenim smjerom stavlja sidro na svoje europsko djelovanje. Već je Fitch, druga agencija, reagirao na to. To govori da je politika naše Vlade donijela rezultate i postavila nas na mjesto na kojem u krizama građani bivaju zaštićeniji.
Koliko će gospodarski i geopolitički kontekst u kojem ulazimo u euro utjecati na dinamiku i kvalitetu naše daljnje integracije u financijske i gospodarske tokove eurozone? Predviđate li da će benefiti od eura, barem kratkoročno, zbog toga biti manji?
Bila bi šteta da rasprave koje se tiču Hrvatske koje su bile na Europskom vijeću ostaju "in camera". Kad slušate naše europske kolege, onda čujete koliko su oni zadovoljni, koliko cijene da smo uspjeli ostvariti svoj strateški cilj u situaciji bez presedana. Unatoč pandemiji, Rusiji koja je napala drugu zemlju, koja je dovela do enormnog rasta cijena energenata, hrane, sirovina, građevinskog materijala, i stvorila inflatorne pritiske na članice EU i cijeli svijet. To daje jedan drugi pogled na ostvarenje naših ciljeva, ali je unatoč tome bolje, koristit ćemo sve kapacitete koje nam to članstvo može dati. Mi ćemo nastojati balansirati dva temeljna cilja: ne ugroziti daljnji gospodarski rast te istodobno inteligentnim mjerama napraviti situaciju u kojoj ćemo poreznim reformama i subvencijama voditi računa da građani i gospodarstvenici mogu prebroditi ovu krizu. Temelji Hrvatske su socijalna država, slobodno poduzetništvo, slobodan izbor pojedinca… Ne vidimo državni intervencionizam kao temelj, ali smo posegnuli za alatima koje imamo na raspolaganju. Nema tog aktera koji će poslati toliko novca da radnici imaju plaću, a da kompanije prežive.
Imamo li dovoljno snage za novi val krize?
Ova kriza ima nekoliko karakteristika. Vanjska je, horizontalnog karaktera. Sve na svijetu događa se na temelju nekog energenta, plus ne znamo glavnu varijablu – koliko će trajati. Oslanjanjem na fiskalni kapacitet kvalitetno smo upravljali javnim financijama pa smo mogli izaći na domaća i svjetska tržišta. Bit će zahtjevno, ali kao što smo se suočili sa svim krizama, tako ćemo i s ovom. Ima puno destruktivnih aktera u hrvatskom društvu, onih koji žele rušenje Vlade i pritom govore da ono što smo mi napravili u šest godina ništa ne vrijedi. U velikim krizama oni ne doprinose zajedničkom dobru. Ta moja teza o političkoj stabilnosti nije došla jer sam se sam toga dosjetio, nego jer sam, kandidirajući za šefa HDZ-a u ne baš simpatičnim okolnostima, kad koalicijski partneri ruše vlastitu Vladu, shvatio da je to što treba Hrvatskoj tada. Tad je moguće provoditi politiku koja omogućuje i Schengen, i Pelješki most, i kupnju Rafalea, i isplatu plaća, rast BDP-a… Evo vam primjer meni drage zemlje koja je manje više krenula s nama u neke procese, a to je Bugarska. Imali su krizu bankarskog sustava, nisu prošli stres-test, nakon toga su imali nekoliko političkih kriza, i gdje su? Oni ponovno imaju izbore, a nisu ni blizu ove pozicije u kojoj smo mi, a mi ćemo ostvariti i euro i Schengen.
Koja je vjerojatnost da Hrvatska istovremeno postane dio eurozone i schengenskog prostora?
Sigurno ćemo ući u Schengen. Što je cilj? Schengen treba gledati u kontekstu tri prijetnje: terorizma, migracija i na kraju COVID-a. Sve što je u suprotnosti sa slobodnom kretanja. A cilj je da se unutar njega kreće bez ograničenja. Zato i ovaj kreditni rejting raste. Sad nama ljudi vjeruju da smo verificirano OK. Svaki proces zahtijeva jako puno tumačenja. Mi smo naučili – jako malo govorimo o tome, tek smo sad počeli govoriti kad smo pred samim ciljem. To je politika pojašnjavanja i diplomacije. Mislim da smo stekli povjerenje, Hrvatska čuva vanjsku granicu EU, a sutra će i vanjsku granicu Schengena. Kad sam išao u ratifikaciju Istanbulske konvencije, znao sam da ću izgubiti 15 posto biračkog tijela, ali znao sam da radim nešto što je dobro vrijednosno i kulturološki, što je dobro za napredak Hrvatske.
Ratu u Ukrajini i energetskoj krizi ne nazire se kraj. Isto je i s cijenama hrane, opskrbni lanci još se ne oporavljaju. Hoćemo li moći i dalje živjeti stilom na koji smo navikli ili moramo početi razmišljati o odricanju i štednji, kako to pojedini lideri u EU već nagovještaju?
Kada je bilo sazvano izvanredno Vijeće Europe 24. veljače, kad je krenula invazija na Ukrajinu, ja sam rekao kolegama nekoliko točaka iza kojih stojim i danas. Netko tko je Hrvat odmah može prepoznati paralele. Ako vam netko kaže da ide u proces negiranja identiteta jednog naroda, ili ako vam kaže da ide u proces denacifikacije, vi odmah znate o čemu se radi. Fokus Bidenove administracije je Kina, a što se događa s Njemačkom? Imate promjenu jedne ere, Merkel odlazi. Francuska je imala predsjedničke i parlamentarne izbore i još predsjeda EU. Ujedinjeno Kraljevstvo je samo sebe, nepotrebno, izbacilo iz EU. U tom trenutku vučete paralelu s 2008. i ljetnim Olimpijskim igrama u Pekingu. Nisu ni završile, a što se dogodilo? Gruzija. Ovaj put nakon Zimskih igara – invazija. Špranca je tu, obrazac s ciljem destabilizacije Zapada. Mi živimo u zapadnim društvima blagostanja u kojima nismo svi jednaki, ali je svima sve dostupno. Sjećam se redukcija struje, parnih i neparnih dana. Koja se mlada osoba u suvremenoj Hrvatskoj sjeća trenutka da nečega nije bilo? Da nema interneta. Benzina, plina, grijanja, struje, proizvoda u dućanu… Mi imamo internetsku generaciju koja sve ima. Ako je kod nas tako, kako je u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj u kojima je od '45. tako… Kad se oni suoče s tim, okrenut će se sebi. A to moramo spriječiti. Mislio sam drukčije o nama nakon 2016. kad sam otišao prvi put u Ukrajinu. Tad sam postao svjestan mnogih stvari. Autoritarni režimi su s jedne strane, demokracije s druge.
Smatrate li da će vlade diljem Europe i dalje imati podršku građana ako se ti isti građani budu morali odricati životnog stila na koji su navikli? Prijeti li opasnost od jačanja ekstremnih političkih grupa?
Dvije su vrste aktera. Koriste se manipulacijama s ciljem sijanja straha, danas se mogu koristiti internetom i društvenim mrežama. Zato se vodi cijela globalna akcija protiv dezinformacija. Ne rade oni to spontano, oni su motivirani to raditi. Danas oni imaju globalno igralište gdje su utjecajni. Ja često razgovaram s mladima, pitam ih kupuje li netko novine. Ako se jedan digne od njih 100, to je uspjeh. Informiraju se samo na temelju silosa, vrlo kratko, površno i bez ulaženja u supstancu i to je idealno za manipulacije. Zato je bit da shvatimo kontekst u kojem živimo. Rat u Ukrajini tiče se nas svih.
Koliko je odmakao proces transformacijske politike HDZ-a i kako ta transformacija po vama utječe na promjene u hrvatskom društvu?
U kampanji sam imao rečenicu: "Mijenjam HDZ da bih mijenjao Hrvatsku." Što se tiče promjena, napravili smo puno. Što se tiče HDZ-a kao stranke, naši temelji ostali su isti. Što se tiče nasljeđa Tuđmana, ostali su isti, ali prilagodili smo se novim okolnostima. Sada pozicioniramo stranku čvrsto na desnom centru, tu pogađamo identifikaciju s najvećim brojem ljudi. Ne kažem da smo sve probleme riješili, ali napravili smo puno iskoraka, Međutim, puno je još izazova pred nama.
e neka,sad ćete vidjeti kako radi slobodno tržište!! ECB već preko deset godina pravi novac iz ničega i kupuje dugove prezaduženih eu država, a sve naizgled transparentno i prema pravilima. Umjetno se kamata održavala niska i negativna preko deset godina. Sada ne mogu dozvoliti da kamata bude imalo pozitivna jer automatski dug država raste drastično. Zato se EURO kao valuta ne može spasiti i slijedi dalje propadanje eura. A sve iz jednog razloga , jer se nije dozvolio bankrot Grčke, Italije i Francuske prije desetak godina. Sada će vam inflacija pojesti štednju, mirovinu i vrijednost rada. I neka je tako. Sada je ECB zapravo pravi vlasnik država, imaju moć na EU državama.