Hotel Panonija u Sisku nepravomoćno je izgubio trgovački spor u kojem su od Euroherc osiguranja tražili da im isplate 1,8 milijuna eura zbog štete (uključen i PDV) nastale u potresu. Sutkinja Ljiljana Tomić u Trgovačkom sudu u Zagrebu naložila je da stoga tuženiku isplate 125.375 eura parničnog troška.
Hotel u tužbi ističe da su ugovorili godišnju policu osiguranja za slučaj potresa, što Euroherc osporava jer je ugovor o osiguranju imovine prestao 4. lipnja 2020. zbog neplaćanja premije, a s obzirom da se potres dogodio 29. prosinca 2020. Osiguravatelj je obrazložio da je ugovoreno plaćanje premije u četiri rate i točno određenim rokom, a što je bitan sastojak ugovora. Hotel je platio prvu premiju, a ne i preostale tri. Neplaćanje premije daje pravo na raskid ugovora, odnosno zbog neplaćane tri uzastopne rate prema Općim uvjetima ugovor o osiguranju prestaje s danom dospjelosti neplaćene premije. Također, ugovoreno je i da u tom slučaju nije potrebna nikakva obavijest.
Hotel Panonija tumačio je kako su s Eurohercom u dugogodišnjem poslovnom odnosu radi osiguranja imovine za razne druge rizike i da su uvijek platili sve obveze po polici, te ih Euroherc nije upozoravao, a što je najvažnije, niti su raskinuli neku policu zbog nepravovremenog plaćanja neke od dospjelih rata. Takvo postupanje u ovom slučaju stoga, kako tvrdi tužitelj, pokazuje krajnju nesavjesnost i nepoštenje Euroherca. Euroherc je naknadno dostavio i Sporazum o obročnom plaćanju premije osiguranja po kojem u slučaju kašnjenja s plaćanjem više od 30 dana, na naplatu dospijevaju sve premije pa i nedospjele.
Sutkinja je utvrdila da je osiguranje od potresa sklopljeno na godinu dana s početkom primjene 5. ožujka u ponoć, a plaćanje premije u četiri uzastopne mjesečne rate s tim da se prva plaća pri potpisivanju ugovora. U polici je određeno: "Ugovorne strane posebno ugovoraju da je plaćanje premije u točno određenom roku (dospijeće) bitan sastojak ovog ugovora sa svim pravnim učincima koji iz toga proizlaze", a navedeno je i da je ugovaratelj prije sklapanja ugovora o osiguranju upoznat sa sadržajem police i uvjetima. Zadnja od tri neplaćene rate dospjela je 3. lipnja 2020. Stoga je po ugovoru 4. lipnja 2020. prestala obveza pokrića štete po spornom ugovoru i Euroherc nije pasivno legitimiran u parnici pa je tužbeni zahtjev neosnovan.
>> VIDEO Gradonačelnik Pule, Filip Zoričić o zaštitarima u školama: 'Svaka škola treba imati cijeli tim stručnjaka koji je potreban da bi se pomoglo djeci'
Presuda je apsurdna. Radi se o godišnjoj polici s ugovorenom godišnjom premijom. Neplaćanje može biti osnova za raskid police, ali ne može samom činjenicom neplaćanja biti raskinuta nego osiguratelj ima pravo jednostrano raskinuti ugovor slanjem obavijesti o raskidu. Ovo je posebno jasno iz činjenice da osiguratelj ima pravo naplatiti sve 4 rate godišnje police pa čak i one nedospjele (!). Dakle, što ima pravo naplatiti osiguratelj ako pokriće prestaje neplaćanjem police. Da se nije dogodio osigurani slučaj, tj. potres, Euroherc bi dakle naplatio cijelu policu. Osiguratelji u takvim slučajevima naplate premiju makar i tužbom. Kako osiguratelj može imati pravo na premiju za period koji nije osiguran? Je li to presuda obrazložila? Preporučam hotelu da se žali do najviše sudske instance jer ovo je iz aviona jasno da je sud krivo presudio.