Europa ima Marshallov plan za Crni kontinent

U Europskom je parlamentu održana konferencija o budućnosti europskih i afričkih odnosa, odnosno budućoj tješnjoj suradnji dvaju kontinenata koje na jednom mjestu razdvaja tek 14 kilometara morske površine. Ta kulminacija Afričkog tjedna Europskog parlamenta organizirana je na najvišoj razini, uz sudjelovanje najutjecajnijih političara s obaju kontinenata.

Gospodarska perspektiva

Tako je događaj otvorio predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani uz kojeg se parlamentu obratio i njegov kolega Moussa Faki Mahamat, predsjedavajući Komisije Afričke unije, pa Faustin-Archange Touadera, predsjednik Srednjoafričke Republike, a uvodna izlaganja zaključila je sama Federica Mogherini, visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnost te potpredsjednica Europske komisije. Sasvim je sigurno da će u relativno kratku roku Afrika zauzeti gospodarski važno mjesto u svijetu, procjenjuje se jedno od vodećih. Prošle godine pet je afričkih ekonomija bilo među prvih deset u svijetu po razvoju, imale su više od sedam posto. U Africi se nalazi 64 posto svjetskog kobalta koji se koristi za baterije električnih automobila, zatim su tu rezerve tantala koji se koristi za solarne panele, platine...

Stanovništvo će narasti na dvije i pol milijarde. Ne treba stoga nimalo čuditi ni to da tamo jake temelje već nekoliko godina gradi Kina čija je gospodarska razmjena s afričkim kontinentom sada vrijedna oko 190 milijardi dolara godišnje, moglo se čuti na konferenciji. Najkonkretniji i najveći problem u ovom su trenutku migranti, u rješavanje njihova statusa Europa je već uložila znatna sredstva uspijevajući ugasiti balkansku rutu. Međutim, iako Afrika ima lijepu budućnost, ona nije bez problema.

– Pustošenje, glad, pandemije, terorizam, nezaposlenost i loše upravljanje uzrokuju nestabilnost te pridonose nekontroliranoj emigraciji. Bez odlučne akcije da se ti fenomeni savladaju, nove će generacije dolaziti u Europu tražeći nadu i budućnost. Hitno im moramo ponuditi pravu perspektivu u vlastitim zemljama kako bi ostali i pomogli da se one revitaliziraju – jasan je bio predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani.

Predsjednik Srednjoafričke Republike Touadera upozorio je kako se ogromni napori ulažu na prostoru Sahela gdje pet zemalja u toj regiji, Mauritanija, Mali, Burkina Faso, Niger i Čad, ulažu snažne napore u postizanje mira. Kao također gorući problem podvučena je zemlja iz istog područja, Libija, gdje je ojačala trgovina ljudima i ropstvo te sada i iz te države dolazi veliki broj izbjeglica. Tajani je podsjetio i na jaku europsku prisutnost na susjednom kontinentu, u Africi se nalazi deset tisuća europskih vojnika, a uvježbano je i 30.000 afričkih policajaca, vojnika i sudaca. Postoje i drugi problemi, subsaharska regija ima najveći stupanj nepismenosti u svijetu, jedno od pet djece ne ide u školu, gotovo 60 posto mladih uopće se ne educira. Europska unija stoga je odlučila Africi ponuditi nešto što su nazvali – Marshallovim planom. Europa Afriku želi razvijati na tri polja.

Tri pravca pomoći

Prvo je dolazak do mira i sigurnosti uz postizanje odgovarajućih razina demokracije, upravljanja i poštovanja ljudskih prava. Drugo je privlačenje investicija za održivi i uključivi razvoj i rast. Afrika je sada kontinent koji, kako je rekao Antonio Tajani, privlači najmanje investicija, 80 milijardi eura godišnje, što je nekih tri posto afričkog BDP-a.

Ovdje bitnu ulogu ima i naš Neven Mimica, europski povjerenik za međunarodnu suradnju i razvoj, koji je u širokom izlaganju na panelu posvećenom tom dijelu istaknuo kako će u Africi prilično brzo potrošnja dostići nivo koji će se mjeriti u trilijunima eura, no i da svaka investicija neće značiti puno ako se ne potakne privatni sektor, odnosno poduzetništvo.

Treće je polje, dakako, rješavanje pitanja izbjeglica koje bi se rješavalo dugoročno, kroz veću brigu o mladima jer procjenjuje se da bi do 2050. godine jedna od četiri radno sposobne osobe u svijetu mogla biti iz Afrike, ali i kroz rješavanje trenutačno kompliciranih pitanja. Afrika jest izvor migranata, no isto tako su i njezine unutarnje migracije izuzetno velike pa je reintegracija problem koji se nameće sam po sebi.