Velika Britanija na putu je da postane još malo više europska zemlja. Zvuči paradoksalno jer na izborima 7. svibnja premijer David Cameron pokušava dobiti još jedan mandat kako bi 2017. mogao Britancima ponuditi referendum o izlasku iz Europske unije, što je mogućnost koja bi Veliku Britaniju učinila još manje europskom, a Europsku uniju bi učinila još manje unijom. Zvuči još paradoksalnije s obzirom na to da najveći protivnici EU iz stranke UKIP prvi put na redovnim parlamentarnim izborima imaju šanse osvojiti mjesta u parlamentu u Westminsteru. No Velika Britanija postat će još malo više europska zemlja po nečemu drugome. Po političkom fenomenu koji je na ostatku kontinenta već postao nova stvarnost, a to je da velike političke stranke više ne mogu same dobiti izbore i da se u današnje vrijeme vladati može jedino u koalicijama.
Na proteklim izborima, 2010., konzervativci su prvi put bili prisiljeni vladati u koaliciji s Liberalno-demokratskom strankom. No, izbori 7. svibnja 2015. mogli bi biti prvi u britanskoj povijesti nakon kojih vladajuću većinu moraju formirati tri stranke.
Konzervativci i laburisti toliko su blizu po svim predizbornim anketama (i jedni i drugi na oko 34 posto) da je nemoguće predvidjeti tko ima veće šanse osvojiti vlast. Ovo su najneizvjesniji britanski izbori u posljednjih dvadesetak godina. No u ovom trenutku procjene govore da su veće šanse da lider laburista Ed Miliband postane premijer nove vlade u kojoj bi, osim laburista, bilo još koalicijskih partnera. Britanska agencija Populus izrađuje, na temelju svih anketa, procjenu buduće vladajuće većine i trenutačno daje samo 4,6 posto šanse scenariju u kojem bi konzervativci i liberalni demokrati nastavali vladati. Najveće šanse, 39,8 posto, Populusovi prognostičari daju scenariju u kojem laburisti formiraju novu vladu uz pomoć zastupnika iz redova Škotske nacionalne stranke (SNP). Vlada laburista i liberalnih demokrata ima 10 posto šanse za formiranje, vlada svih triju navedenih (laburista, liberalnih demokrata i škotskih nacionalista) 11 posto...
Ekonomski oporavljeni
Konzervativni premijer David Cameron bori se za svoj drugi mandat kako zna i umije. Tvrdi da je u jednom mandatu izvukao zemlju iz krize i vratio je ekonomskom rastu.
– Kad sam postao premijer 2010., Velika Britanija imala je proračunski deficit kojemu se predviđalo da će biti veći od grčkog. Morali smo preuzeti odgovornost – rekao je Cameron. Deficit je tada bio oko 11 posto BDP-a, a nakon niza rezova u javnoj potrošnji sada se očekuje da u 2015. iznosi 4,6 posto BDP-a, dok se u ovoj godini očekuje rast BDP-a od 2,6 posto. Američki predsjednik Barack Obama izjavio je da premijer Cameron "očito nešto radi dobro" kad je doveo svoju zemlju u gospodarski oporavak, a slične pohvale mogle su se čuti i od šefice MMF-a Christine Lagarde.
No gospodarski oporavak nije još dopro do svakog kućanstva, mnogi Britanci i dalje se bore s krizom, a premijer Cameron uvjerava ih da upravo zato treba dobiti priliku da nastavi posao: kako bi oporavak države pretvorio u oporavak svakog kućanstva. U predizbornim obećanjima posegnuo je i za jednim provjerenim receptom premijerke Margaret Thatcher. Ona je 1980. dala zakonsko pravo stanarima u općinskim ili gradskim stanovima da ih otkupe po povoljnim cijenama i od tada do danas svoje stanove je otkupilo oko 2,5 milijuna Britanaca. Premijer Cameron sada je obećao da će isto pravo proširiti i na stanare koji žive u socijalnim stanovima u vlasništvu neprofitnih stambenih udruga.
No, kad je vidio da se rezultati u anketama ne popravljaju u korist konzervativaca na račun predizbornih obećanja, Cameron je pokazao da je spreman i strašiti, a ne samo mamiti birače. Ovoga je tjedna počeo demonizirati Škotsku nacionalističku stranku.
– Oni ne dolaze u Westminster s popisom zanimljivih zahtjeva kako bi učinili našu zemlju snažnijom, nego dolaze s jednim jedinim ciljem. Dolaze rasturiti Ujedinjeno Kraljevstvo i stvoriti nezavisnu Škotsku. Strahujem za našu zemlju ako do toga dođe – rekao je Cameron na predizbornom skupu u Yorkshireu. Napad na SNP zapravo je preventivni napad na potencijalnu novu vladajuću koaliciju laburista i škotskih nacionalista. Cameron je krenuo u takav napad iako mnogi političari, analitičari i mediji upozoravaju da time stvara podjele između Engleza i Škota.
Lider laburista Ed Miliband isključio je mogućnost formiranja koalicije sa SNP-om, ali nije isključio mogućnost da uz njihovu parlamentarnu podršku vlada tako da budu vrlo bliski iako ne formalno u koaliciji. Bivši konzervativni premijer John Major izjavio je da bi pakt Laburističke stranke i SNP-a u praksi značio da bi Miliband kao premijer bio "svakodnevno izložen političkim ucjenama".
Na referendumu 19. rujna 2014. Škoti su sa 55,3 posto glasova bili protiv odvajanja od Velike Britanije i stvaranja nezavisne Škotske. Ali teško je zaključiti da je SNP na dulji rok odustao od borbe za nezavisnost Škotske. Nakon tog referenduma na čelo SNP-a došla je Nicola Sturgeon, političarka koja sada briljira u svakoj TV debati uoči britanskih parlamentarnih izbora.
Ed Miliband u TV debatama nastoji pokazati da je sposoban i odlučan, što mu mnogi godinama dovode u pitanje smatrajući da jednostavno nije materijal za premijera. U intervjuu za Channel 4 Miliband je dao primjer kojim želi pokazati da jest.
Farage bitan na domaćoj sceni
– U ljeto 2013. ova je vlada predložila vojnu akciju u Siriji, da bombardiramo Siriju. Pozvali su me u sobu u kojoj su bili David Cameron i Nick Clegg te predsjednik Barack Obama na telefonskoj vezi. Dakle, lider slobodnog svijeta. Poslušao sam što govore, donio sam svoju odluku i rekao sam ne. Mislim da suprotstavljanje lideru slobodnog svijeta pokazuje određenu nepopustljivost – rekao je Miliband. U slučaju koji opisuje britanski parlament je odbio podržati tu vojnu operaciju i ona se nije nikad dogodila.
Laburisti su nekad imali puno svojih zastupnika biranih u Škotskoj, no s vremenom je SNP preoteo laburistima te birače. Na desnici tradicionalne birače Konzervativne stranke otima UKIP, koji pod predsjednikom Nigelom Farageom prvi put ulazi u britanski parlament. Dosad su nizali uspjehe na europskim izborima, ali sada zbog politike žestokog protivljenja Europskoj uniji postaju relevantni i u unutarnjoj politici.
UKIP se otvoreno zalaže za izlazak Velike Britanije iz EU, ali Cameron i Konzervativna stranka uvjeravaju birače da će glasanjem za UKIP samo pomoći laburistima da dođu na vlast. Laburisti nemaju namjeru održati referendum o izlasku iz EU, a konzervativci su obećali da će 2017. održati takav referendum ako ponovno budu na vlasti. David Cameron obećao je da će na tom referendumu voditi kampanju za ostanak u EU, ako do tada uspije reformirati EU i izboriti se za bolju poziciju Velike Britanije kao članice. Međutim, ideja o reformiranju EU po ukusu Velike Britanije sada se čini nerealnom jer ni Njemačka ni velika većina drugih država članica nemaju namjeru mijenjati Lisabonski ugovor.
Britanski izbori 7. svibnja tako odlučuju ne samo o promjeni političkog sustava, u kojemu će koalicije i savezi postati novo pravilo. Odlučuju i o jedinstvu samog Ujedinjenog Kraljevstva i odlučuju o odnosu tog kraljevstva s državama Europe. Konzervativci strahuju da će laburisti i škotski nacionalisti u mogućem tandemu razbiti državu u sadašnjem obliku. Neki drugi na drugoj strani strahuju da će konzervativci i UKIP razbiti britansku perspektivu u EU. Ulozi su veliki, a rezultat je potpuno nepredvidljiv.
vidi se iz aviona da je Milioglav zidov... ovako "mrkog" britanca nema...