Europska komisija: Niste smjeli mijenjati zakone bez nas

Izmjene Zakona o sprečavanju sukoba interesa, koji je hrvatska Vlada predložila, a Sabor u siječnju usvojio, koje ukidaju javne natječaje za imenovanja u nadzorne odbore tvrtki u kojima država ima dionice ili udjele, bit će posebno apostrofirane u izvješću o monitoringu koji će Europska komisija objaviti potkraj travnja. U prvom pregledu stanja u Hrvatskoj nakon potpisivanja Pristupnog ugovora i ocjeni Bruxellesa kako se provodi ono što je dogovoreno s EU, EK će također naglasiti kako se od Hrvatske očekuje da prije izmjena zakona, posebno onih koji se tiču poglavlja pod monitoringom i imaju veze sa zajedničkom europskom legislaturom, konzultira EK, što ona ne čini, doznajemo iz diplomatskih izvora prve konkretne detalje o predstojećem izvješću o monitoringu.

Hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić prije nekoliko dana komentirala je kako očekuje da će travanjsko izvješće biti “miješano”, no da će kritike biti orijentir što učiniti prije jesenskog izvješća. Ono će biti i signal nekim državama, primjerice Danskoj i Nizozemskoj, da pokrenu proces ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora.

Bruxelles je zatražio da im se dostave i već spomenute izmjene zakona i one bi već trebale biti u Komisiji, koja će ih detaljno pregledati. Nije još poznato hoće li u izvješću izrijekom biti navedena Ina, kompanija oko koje se digla prašina zbog imenovanja političara, prvog potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva Radimira Čačića i ministra financija Slavka Linića.

Namet operatorima

Izmjene zakona o sprečavanju sukoba interesa izazivaju zabrinutost u Komisiji, na čijem je čelu José Manuel Barroso, jer ih se izravno dovodi u kontekst moguće korupcije, rakrane na čijem iskorjenjivanju Bruxelles inzistira. Javni natječaji, smatraju, važna su poluga u borbi protiv korupcije. Usto, sprečavanje korupcije potpada pod poseban monitoring, odnosno pod 23. poglavlje, Pravosuđe i temeljna prava, s kojim je Hrvatska ionako imala problema pri pristupnim pregovorima. Hrvatskoj je do sada više puta bilo ponovljeno da razgovara s Europskom komisijom namjerava li promijeniti koji zakon, posebice onaj iz sektora koje pokrivaju poglavlja pod monitoringom, kaže nam naš sugovornik blizak Bruxellesu.

– Države članice moraju obavijestiti EK o izmjenama zakona koji se tiču zajedničke legislature. Hrvatska formalno još nije članica EU, no takvo ponašanje se očekuje, ono je poželjno i pokazuje političku dobru volju – kaže naš sugovornik.

Hrvatska je do sada radila drugačije – donijela bi zakon, a onda bi bila pozvana u Bruxelles na konzultacije. Primjerice, bez konzultacija s Bruxellesom stavljen je poseban namet telekomunikacijskim kompanijama. Nakon kritika, potpredsjednik Vlade Neven Mimica objašnjavao je razloge, ali i obećao da će nameti biti ukinuti do ljeta. Iako u EK, doznajemo, razumiju što stoji iza hrvatske odluke o tom potezu - potez – tko ima novca, neka plati više, očekuju da nameti zaista i budu ukinuti. Drugi očiti primjer su izmjene ovršnog zakona, koje predviđaju ukidanje javnih ovršitelja. I tu je odluku u Bruxellesu morao objašnjavati ministar Orsat Miljenić.

No, oštre kritike ili sankcije će izostati zbog dva razloga: EK je uvijek oprezna, radije se povede izjavom nego pisanim upozorenjem, ali i zbog toga što ne postoji zajednička europska legislatura koja propisuje kako se biraju članovi nadzornih odbora pa tako EK nema na osnovi čega, primjerice, zabraniti ili osuditi politička imenovanja. U europskim državama praksa izbora članova nadzornih odbora u principu slijedi preporuke o javnim natječajima i depolitizaciji, no ima i iznimaka. Primjerice u Njemačkoj, posebice u Bavarskoj, članovi nadzornih odbora dolaze iz lokalne vlasti, a i u nadzornom odboru Volkswagena sjede predstavnici vlade Saske. Stav EK je jasan: prije nekoliko godina vodio se sudski proces u koji je bio uključen Volkswagen. Tad je EK kritizirala praksu političara iz vlade koji sjede u NO.

Iskušenje za koristi

– Riječ je o čisto moralnom pitanju i riziku korupcije. Pitanje ukidanja javnih natječaja i političara u nadzornim odborima tvrtki u vlasništvu države je posebno važno kad je riječ o javnim kompanijama koje proizvode ili isporučuju proizvod koji se široko koristi, poput benzina. S jedne strane, član Vlade ima interes držati cijene manjima, dok je s druge strane interes kompanije profit, što je čisti sukob interesa. Rizik je i iskušenje za pogodovanjem ili osobnom koristi – objašnjava naš sugovornik.

Na kritike da su prije, iako su postojali javni natječaji, ipak bili izabirani kandidati po političkom ključu, EK smatra da – ako je model dobar – onda ne treba mijenjati njega, već praksu.