Jesu li prosvjedi u Francuskoj, koji su počeli 17. studenoga, početak “europske zime” i bi li se mogao razviti isti scenarij kao i u slučaju Arapskog proljeća, s obzirom na to da su se prosvjedi iz Francuske proširili i na Belgiju i Nizozemsku? I Arapsko proljeće počelo je spontano, prosvjedima poput ovih u Francuskoj.
Otkazao put na summit
Naime, nakon što je tuniska vlada povećala porez i trošarine na prehrambene proizvode, tuniski ulični prodavač Mohamed Buazizi spalio se 17. prosinca 2010. i povukao okidač za Arapsko proljeće kojim su rušeni diktatorski režimi i izmijenjena politička karta Bliskog istoka. Ubrzo nakon Tunisa prosvjedi su se proširili i na Egipat, Libiju, Jemen i Siriju.
Situacija u Parizu i ostalim gradovima u Francuskoj polako izmiče kontroli zbog čega vlada razmatra i mogućnost uvođenja izvanrednog stanja. Neredi i nasilje u Parizu, koji su pratili prosvjede “žutih prsluka” zbog povećanja poreza i cijena goriva, nastavljaju se i dalje. Zbog kaotičnog stanja u zemlji predsjednik Emmanuel Macron sazvao je izvanrednu sjednicu vlade. Zbog nereda je i premijer Edouard Philippe otkazao putovanje u Poljsku na summit o klimi. Zanimljivo je da među uhićenima na prosvjedu “žutih prsluka” ima ekstremista i s ljevice i s desnice. Pritvoreno je čak 378 ljudi, a među 133 ozlijeđene osobe 23 su pripadnici redarstvenih snaga. Baš poput scenarija Arapskog proljeća, kada su se prosvjedi iz Tunisa proširili na Egipat, a potom i na Libiju, eskalacija prosvjeda „žutih prsluka“ proširila se i na Belgiju te Nizozemsku.
Stotine ljudi prosvjedovalo je u Bruxellesu zbog socijalnih reformi zahtijevajući kraj politike štednje. Na ulicama je bilo velikih nereda baš kao i u Parizu. Tijekom prosvjeda “žutih prsluka” u Belgiji prosvjednici u fluorescentnim žutim prslucima blokirali su ulice i izazvali prometni kaos. Policija je bodljikavom žicom blokirala područje svega nekoliko stotina metara od zgrade Europske komisije, a bila je prisiljena upotrijebiti i vodene topove te suzavac. Kao i u Francuskoj i u Belgiji, prosvjednici su se okupili na ulicama brojnih nizozemskih gradova, uključujući i Haag, Nijmegen Maastricht, Alkmaar i u Groningen, kao odgovor na poziv objavljen na društvenim mrežama da prosvjeduju protiv vladine politike. Prosvjednici su također nosili “žute prsluke” te su prosvjedujući pred nizozemskim parlamentom u Haagu prisilili nizozemsku policiju da zatvori zgradu parlamenta. Na društvenim mrežama aktivisti pozivaju i ljevicu i desnicu na prosvjede za “bolju Europu” i u ostalim europskim zemljama.
Tko su zapravo pripadnici “žutih prsluka” koji već dva tjedna okupiraju Pariz i ostale gradove u Francuskoj, a sada pokušavaju rušiti francuskog predsjednika Emmanuela Macrona? “Žuti prsluci” u kratko su vrijeme postali simbol otpora u Europi i brzinom munje šire se zemljama Europe. Ime su dobili po svjetlećim jaknama (prslucima) koje su, po francuskom zakonu, dio obvezne opreme u svakom automobilu, a sada su postale zaštitni znak ovog pokreta. Pokret je preuzeo širu ulogu i sada predstavlja simbol nezadovoljstva ne samo predsjednikom Macronom nego i vladama u ostalim europskim zemljama.
Pokret je u Francuskoj prvo bio slabo strukturiran i neformalno koordiniran samo putem društvenih mreža i još uvijek je bez prave strukture i vođe. Fascinantno je da je u bazi pokreta i preko online glasanja izabrano osmeročlano vijeće glasnogovornika koji su oličenje raznolikosti samog pokreta: osmero ljudi ima različite socijalne pozadine, dolaze iz različitih krajeva zemlje, različitog su podrijetla i, naravno, spola. Među njima su mali poduzetnici, vozač kamiona, poljoprivrednik, bivši novinar, konobarica i prodavačica kozmetike.
Popis zahtjeva
Njihov je zadatak da pregovaraju u ime pokreta i da organiziraju regionalne rasprave da bi se pokret širio od baze u regijama prema glavnom gradu. Izabrani aktivisti imaju malo ili nimalo političkog iskustva, što je i bio jedan od kriterija za njihov izbor. Pokret je objavio popis od 40 zahtjeva među kojima su podizanje minimalne plaće, povećanje mirovina, povlačenje ukidanja poreza na imovinu. Ono što je zanimljivo jest to da su, prema istraživanjima javnog mnijenja, u nevjerojatno kratkom roku svojeg djelovanja „žuti prsluci” uspjeli pridobiti tri četvrtine Francuza koji ih podržavaju. Pokret koji je “narastao” s pomoću društvenih mreža preuzima mnogo dramatičnih revolucionarnih emblema i simbola, a cilja na nezadovoljstvo onih koji vjeruju da Macron vlada u ime bogatih slojeva Pariza.
Koliko dugo prosvjed može trajati, ovisi i o tome može li preživjeti mutaciju u organiziraniji pokret. Za razliku od prosvjeda koje vode vođe sindikata, amorfni oblik pokreta “žutih prsluka” otežat će državi pregovore. Macron će morati braniti principe svog zelenog ekoporeza i imidž odlučnog lidera kojeg neće pokoriti cesta kao što se dogodilo njegovim prethodnicima, dok u isto vrijeme dokazuje da mu je na pameti i sudbina malog čovjeka. Za sada su “žuti prsluci” aktivni u Francuskoj, Belgiji i Nizozemskoj, a pitanje je kada će se pojaviti i u ostalim europskim zemljama.
Sada bi Kina, Iran, Venecuela, Sjeverna Koreja, Sirija, Irak, Libija i Rusija trebali uvesti sankcije Francuskoj zbog diktatora Macrona koji ubija vlastiti narod i naoruzati mirnu demokratsku oporbu u zutim prslucima, kao sto je su francuzi radili u Libiji, Siriji itd.