Dok svjetska politika, stručnjaci i stanovništvo pokušavaju usporiti širenje koronavirusa, postoje određene strukture i politike u Europi koje ne miruju i koje koriste izvanredna stanja za lov u mutnom bacajući maglu na stvarnu sliku prvenstveno lansiranjem lažnih vijesti o nesolidarnoj Europskoj uniji.
Izvanredna stanja kao nuspojavu donose i nejasnoće, političke propagande koje se često podmeću kao borba protiv virusa, rast ksenofobije i netrpeljivosti. U državama koje su slabije socijalne sigurnosti i nestabilnog sistema mogao bi se urušiti zdravstveni sistem, stoga se poseže za represijom. Što ranije se postave represivne mjere i bude kažnjen svatko tko se ne pridržava postići će se bolji rezultati, ali postoji i druga strana medalje i opasnost i od zloupotrebe i pokušaja uspostavljanja diktatura ili cementiranja političkih pozicija.
Kada pročitamo određene populističke medije i komentare na društvenim mrežama masovno se Kinu i Rusiju zaziva kao ideale društva, a ustvari idealiziraju se diktature. Upravo ta stroga društva, poput Kine, Rusije imaju puno pravila i kazni za upravljanje društvenim ponašanjem. Građani u tim zemljama navikli su na visok nivo nadzora, cenzuriranje stvarnih informacija. Demokratska društva poput EU imaju znatno tolerantnija pravila i teže se nose s novim zakonskim odredbama koje ograničavaju slobode. Međutim kroz korona krizu svjedoci smo populističkog antieuropskog utjecaja i pokušaja brisanja slike solidarne Europe. Kroz idealiziranje Rusije i Kine pokušava se stvoriti dojam kako su diktature prihvatljive pa tako neke države iz srednje i jugoistočne Europe koriste korona krizu kako bi potkopale temelje pravne države i institucije u svojim zemljama, dovele svoja društva na korak do diktature kao što se to trenutno događa u Mađarskoj. Srbijanski je predsjednik Vučić išao korak dalje i izjavio kako je ideja o solidarnoj EU umrla.
Njemački Bundestag napravio je najveći financijski paket u povijesti kako bi ublažio posljedice krize pandemije koronavirusa. Ali Njemačka se nije zaustavila samo kod kuće, pomaže kao i ostale zemlje članice EU pogođene ovom teškom krizom. I unatoč tome pokušava se stvoriti slika ne solidarne EU iako su standardi u zdravstvu isključivo u nadležnosti nacionalnih politika a ne u nadležnosti EU. Italija je nespremno dočekala pandemiju kao i na žalost zemlje gdje je izražen neoliberalizam i štednja na ulaganju u zdravstvenu sigurnost. Tamo gdje se zanemaruje socijalno odgovorna država više su pogođene od zemalja koje nisu zanemarile vrijednost jake socijalne sigurnosti. No bez obzira na sve to, danas je bitna društveno politička solidarnost ne samo unutar EU već i na globalnoj razini jer pandemiju možemo samo zaustaviti ako nam uspije i najslabija društva zdravstveno zaštiti.
Uz donacije više od pola milijarde eura Njemačka već danima transportira oboljele iz Italije i Francuske avionima u klinike kao one u Leipzigu i Freiburgu.
Njemačka također pomaže građanima EU koji su ostali zatočeni na svojim putovanjima širom svijeta kao, primjerice, hrvatske turiste iz Perua. Također, poslano je 7 tona medicinske opreme Italiji, respiratora, maski, rukavica iako i sama Njemačka oskudijeva jer naručena oprema iz Ukrajine za Njemačku stoji na mađarsko-austrijskoj granici gdje mađarski autokrati žele maske ostaviti za sebe.
Pomoć unutar EU najviše je u medicinskoj opremi, a 38 milijuna eura dobile su i zemlje zapadnog Balkana koje nisu članice EU. Unatoč toj pomoći i solidarnosti populisti u EU iskorištavaju ljudske tragedije i zazivaju politiku "čvrste ruke" kako bi određene propuste reformi u vlastitim zemljama sada financijski naplatili od EU kroz takozvane eurobondove. To znači da bi sada zemlje koje su provodile reforme i svoje dugove držale u granici pod cijenu čak i padanja vlada sada trebale snositi teret onih koji su cijelo vrijeme vodili populističku politiku i svoje države do iznemoglosti zadužili. Njemačka, primjerice, ima dug 60 posto BDP-a, a Italija 140 posto.
Međutim, propusti i greške iz prošlosti nas ne vode. Treba vidjeti kako bezbolnije proći krizu koja se ne svodi samo na zdravstvenu nego ekonomsku i društveno političku krizu koja se tek nazire. Zato trebamo jaku i solidarnu Europu i mi njemački socijaldemokrati smo ipak za razliku od koalicijskih partnera iz CDU-a za eurobondove (podjednaka podjela snošenja tereta dugovanja na europskom nivou) jer nam je jasno da Europa više neće biti ono što je bila. Sada možemo iz propusta i nedostataka u prošlosti stvoriti jaču Europu za budućnost. Jer, ni kineskim ni ruskim političkim elitama ne odgovara društveno politički jaka EU.
Nitko ne može ozbiljno reći koliko će dugo trenutna ograničenja našeg svakodnevnog života trajati, ali ona su privremena. Teški su mjeseci pred nama, ali normalan život će se vratiti, nema sumnje u to. Također je jasno ako ne pokleknemo pred lažnim informacijama populista iz krize ćemo učiti i rasti društvo – prema snažnijem suživotu u EU utemeljenom na solidarnosti, pravednosti, snažnijoj zdravstvenoj infrastrukturi, fleksibilnijoj radnoj i socijalnoj državi u kojoj se nitko ne treba bojati budućnosti.
Pogledajte što predviđaju naši znanstvenici: Koliko bi mogla trajati pandemija?
Pretpostavljam da bi trebali slijediti "promišljenu" politiku EU i Njemačke koja je umjesto forsiranja jačanja zdravstvenog sustava i proizvodnje hrane izmišljala problem klimatskih promjena i svima nametala skupe i nepotrebne tehnologije energetskih ušteda, gospodarenja otpadom i ulaganja u bezvezne neracionalne obnovljive izvore poput gradnje vjetroelektrana?